Isfurani britanski proizvod

Britanski mediji znaju ponekad stvarno pretjerivati u pohvalama za neke bendove. Tako su još jedan u nizu bendova post punk ideja s dječjim melodijicama digli u nebesa i jedva očekivali njihov novi album. Bend se zove The Futureheads, a album je ovaj pred nama “News And Tributes”.

The Futureheads je četveročlani bend osnovan u Sunderlandu 2000. godine, a ime su si dali po albumu The Flaming Lipsa “Hit To Death In The Future Head”. Prvi singl im je objavljen 2002., dok su za prvi dugosvirajući uradak morali čekati još dvije godine do istoimenog im prvijenca “The Futureheads” na kojem su bile pjesme u rasponu od srednjoškolskog power popa do punk popića s mnoštvom višeglasja.

Vjerojatno nitko ne bi ni čuo za njih da se nisu mediji ubacili u cijelu priču, posebno NME koji je proglasio njihov prepjev pjesme Kate Bush “Hounds Of Love” singlom godine. Pred kraj prošle godine izdali su EP “Area” i počeli s radom na novom albumu.

Novi album dobio je ime “News And Tributes” i sadrži 12 novih pjesama. Sveukupno gledajući, malo su uozbiljili svoj izričaj, požestili gitare, ali još uvijek ne dovoljno. Uočavaju se slični problemi kao i na prvom albumu, a to je nedostatak kreativnosti.

Kao da ne žele odrasti, nego se zadovoljavaju s mladom nedoraslom publikom, da ne kažem djecom, koja može slušati pjesme koje zvuče kao pjesmice sa čestim upadicama back-vokala, minimalizmom i jednostavnošću glazbene podloge i povremenim pljeskanjem.

Album je dobio ime po pjesmi “News And Tributes” koja govori o zrakoplovnoj nesreći iz veljače 1958. kod Munchena kada je poginula većina mladih i perspektivnih igrača Manchestera Uniteda prilikom povratka kući nakon gostovanja i pobjede kod Crvene zvezde.

Pjesma je laganija, kako i dolikuje ovoj tužnoj priči, s jakim bubnjevima uz nešto glasniji pripjev kojeg upotpunjuju svojim glasovima dečki iz ostatka benda ponavljajući zadnje samoglasnike u stihovima.

“Burnt” je pjesma koja se razlikuje od ostalih pop-punk poskočica s albuma jer je nekako ozbiljnija, netipična za The Futureheads. Na prvo slušanje, ne bi se moglo pogoditi da je oni pjevaju jer zvuči kao Supergrass, a i pjevač Barry Hyde je promjenom boje glasa i načina pjevanja dao svoj udio u tome dojmu.

Od ostalih pjesama valja izdvojiti početnu “Yes/No” koja kao da je ispala s debi albuma, “Worry About It Later” koja je zarazna i nešto punijeg zvuka zbog čega je i izabrana za novi singl, te sjetnu “Thursday“.

Na ovom albumu sigurno nema hita kao što je “Hounds Of Love”, tako da vjerujem da će lagano The Futureheadsi odlaziti u zaborav osim ako ne naprave znatan rez. Ovom prilikom pokazali su da imaju šanse napraviti ozbiljniji i zreliji album kojeg možda dočekamo već za godinu, dvije, a možda i nikad.