Irski mladenački pogled na rhythm & blues

Ponekad glazbeni outleti znaju iznenaditi pa tako naletite na vrlo recentna izdanja poput albuma “Snapshot” benda The Strypes u deluxe verziji. U neku ruku, to mi je i jasno jer ipak The Strypesi nemaju toliki hype kao u Britaniji i Irskoj.

The Strypes su irski dječaci koji su se navukli na klasičan blues rock zvuk, pa zato i cijeli “Snapshot” zvuči kao da ga je napravio neki cover bend prije dvadesetak godina koji redovito svira u bikerskom klubu negdje na srednjem zapadu S.A.D.-a. Nije to uopće loše jer su ponudili pregršt sirove energije iskanalizirane dobrim i moćnim pjesmama.

Mane albuma su kronična neinovativnost jer na niti jedan način ne pokušavaju pobjeći iz šablona koji ovaj žanr nudi, pa mnoge pjesme zvuče kao da smo ih već barem sto put čuli. Neke zapravo i jesmo jer uz autorske stvari, The Strypes su na album prvijenac ubacili i nekoliko obrada koje su fino ukalupili s ‘originalnim’ materijalom.Sama svirka je dobra, zanimljiva, s čestim poigravanjima usnom harmonikom, različitim udaraljkama i klavijaturama, dok vokal ima pravu snagu tromom interpretacijom nositi pjesme u pravom smjeru kao iskusni majstori zanata, pa nitko ne bi Farrellyju rekao da je mlad.

“Snapshot” je odličan pregled kako mladi danas doživljavaju žanrove poput rhythm & bluesa i rock and rolla uz malu dozu garage rocka. U mnogim slučajevima smo to čuli u mnogo uspješnijoj formi (npr. The Black Keys, The White Stripes…), ali kada nema nekih novih vrućih bendova, tada će i The Strypesi biti dobri zasjesti na tron najboljeg benda na svijetu na jedan dan.

Ponavljam, album nije loš, zabavan je i britak, a to donose skladbe od po dvije-tri minute, ali kroz zvuk The Strypesa ne čujemo ništa novo što dosad nismo čuli, tako da nema pretjeranog uzbuđenja tijekom slušanja “Snapshota”.