Ipak nedovoljno dobro za povratak na vrhove ljestvica

Engleska pop grupa Duran Duran svoj je glazbeni put započela još krajem sedamdesetih godina prošlog stoljeća i već svojim prvim albumom “Duran Duran” (1981.) postigla veliki uspjeh s obje strane ‘velike bare.

Treći singl s prvijenca i danas je vrlo popularna “Girls on Film”. U naredne dvije godine snimaju još dva albuma “Rio” (1982.) i “Seven and the Ragged Tiger” (1983.) na kojima se našao još naramak vječnih hitova poput “Hungry Like the Wolf”, “My Own Way”, “Save a Prayer”, “Rio” “Union of the Snake” i “The Reflex” te singl “Wild Boys”. Upravo je u to vrijeme Duran Duran dosegnuo vrhunac slave.

Godine koje slijede obilježene su brojnim usponima i padovima te čestim promjenama postave, no usprkos tome uspijevaju proizvesti odlične pjesme poput “Notorious”, “I Don’t Want Your Love” i “All She Wants Is”.

I dok su još nekako gurali kroz osamdesete, u devedesetima su dosegli dno te unatoč kratkotrajnom uspjehu s “The Wedding Album” (1993.) jedine pjesme iz tog razdoblja vrijedne spomena su “Ordinary World” i “Come Undone”.

Novo tisućljeće donosi ponovni uspon, pogonjen činjenicom da su mlađe generacije otkrile njihov opus, a nakon tri godine pripreme i snimanja objavljuju posljednji album “Astronaut” (2004.), solidno prihvaćen od publike i kritičara kojem se najviše zamjerao staromodni zvuk.

“Red Capet Massacre” njihov je dvanaesti dugosvirajući uradak. Željni ponovnog uspona na vrh top ljestvica u pomoć pozivaju dvojicu možda i najpopularnijih glazbenika današnjice, vrsnog producenta Timbalanda te Justina Timberlakea. No čak ni taj potez nije se pokazao uspješnim, na britanskoj ljestvici albuma (UK Chart) debitirali su na lošem 44 mjestu, a s američke top 200 ljestvice nestali već nakon tri tjedna prodaje.

Zaista je šteta da je tome tako, jer radi se o korektnom albumu s solidnim brojem lako slušljivih pjesama i općenito vrlo dobro zaokruženom materijalu. No lako mu je detektirati glavne boljke.

Unatoč nešto modernijim aranžmanima i produkciji, još uvijek ostaje dojam da su Duran Duran ostali duboko zarobljeni u osamdesetima i da glazbeni retro izričaj nije interesantan mlađoj populaciji.

Drugi problem je činjenica da zapravo niti jedna pjesma ne iskače kao potencijalni megahit koji bi pokrenuo prodaju albuma. Ipak, s druge strane, njihovi poklonici su u pjesmama poput “The Valley“, “Falling Down“, “Tempted” ili “Zoom in” dobili nekoliko odličnih noviteta za koncertni set svojih ljubimaca.

Nakon nekoliko preslušavanja ne mogu se oteti dojmu da je Duran Duran napravio jedan od boljih pop albuma u prošle godine koji zaslužuje veći uspjeh. Ja ću se potajno ipak nadati da bi singl poput od strane Timbalanda produciranog “Skin Divers” mogao preokrenuti priču i ispraviti tu nepravdu.

Ocjena samog albuma razmjerno je subjektivna, štovatelji glazbe ovih britanskih legendi (u koje se i sam ubrajam) vjerojatno će se sa njom složiti, dok je za ostale uputno preslušavanje materijala prije donošenja vlastitog stava.