Ipak melodic death metal bend

Njemački bend Heaven Shall Burn pozornost na sebe skrenuo je s albumom “Antigone”, objavljenim prije dvije godine. U tada rastućoj popularnosti mješavine melodic death/hard core metala, i oni su, poput mnogih, uglavnom američkih, bendova, pogodili pravi timing za objavljivanje takvog materijala.

Naravno da je tu veliku ulogu odigrala i Century Media, zahvaljujući kojoj se saznalo puno više o bendu koji je do tada već snimio dva albuma. Nakon toga uslijedili su i nastupi na brojnim festivalima, turnejama, a na red je došao i novi album “Deaf To Our Prayers“.

Koji, to moram odmah istaknuti, sadrži puno više melodic death metal elemenata nego hard corea, za razliku od svojeg prethodnika. I to melodični death nalik na onaj švedski, logično, sa melodičnim heavy gitarama koje proizvode moćne riffove te iznimno snažnim Marcusovim vokalima, koje bih čak mogao usporediti i s Tompinim iz At The Gates. I to je definitivno osnovna razlika između zadnja dva ostvarenja.

A ono što je posebno zanimljivo, barem po meni, je podatak da je prva polovica pjesama na albumu opaka, žestoka, montruozno brza, dok je druga polovica, iako i dalje sa svim utjecajima opisanog žanra, osjetno sporija, srednjeg tempa, a čak bi se zadnja pjesma “The Greatest Gift Of God” mogla komotno proglasiti melodic death baladom.

U kategoriju srednje ritmičnih pjesama spadaju i “Armia“, “mybestfriends.com” i “Biogenesis (Undo Creation)“, dok bi se ljubitelji beskompromisnijih, borbenih ritmova trebali pronaći u kompozicijama “Counterweight” i “Of No Avail”, najviše naslonjenih na ‘Gothenburgh sound’.

S obzirom da sam ovaj bend imao priliku vidjeti i uživo, te se uvjeriti da doista imaju potencijal, ali i solidnu bazu fanova, mogu istaknuti da su na stageu jednako dobri kao i na studijskim izdanjima, te da je pred njima zasigurno još dosta dobrih pjesama, albuma, ali i koncerata.

I da, ako ih, usprkos navedenim karateristikama, i dalje mislimo svrstavati u taj žanr, predstavljaju ponajbolje što se trenutačno nudi na svjetskom tržištu melodic death core metala, što znači da nimalo ne zaostaju za svojim američkim istomišljenicima kao što su recimo, Killswitch Engage, As I Lay Dying ili The Black Dahlia Murder.