Intrigantan album svestranog glazbenika

Podatak da na ovogodišnjoj dodjeli diskografskih nagrada Porin, za razliku od prethodnih godina, nije bilo jazz kategorije (osim za najbolji strani jazz album) govori o teškom stanju u našoj diskografskoj industriji, ali i intencijama izdavača koji prije svega razmišljaju o financijskoj dobiti.

Uostalom, objavljivanje albuma hrvatskih jazz glazbenika, uglavnom nekomercijalnih izdanja, ovisilo je o osobnim afinitetima neke od utjecajnih osoba u pojedinoj diskografskoj tvrtki ili pak o osjećaju potrebe uvrštanja u svoj katalog naslova kojima se mogu pohvaliti i podići ugled.

Zato prva pohvala za objavljivanje albuma “In Umbra” kvarteta Denisa Razumovića ide Dallas Recordsu.

Sudeći prema diskografskoj aktivnosti i na sljedećem bi Porinu mogla izostati jazz kategorija, jer pravila nalažu određeni broj izdanja da bi se mogla održati, a tako ni Razumovićev prvijenac neće imati konkurenciju i neće proći proces vrednovanja. No, možda to i nije tako dramatično jer uvijek se postavlja pitanje objektivnosti i realnosti procjene kvalitete.

Naime, zbog sustava glasovanja, posebice u kategorijama poput jazza koji ne prati velik broj ‘ljudi iz struke’, a većina njih si uzimaju pravo za glasovanje, najviše glasova često dobiju najpoznatiji glazbenici, a ne najbolja izdanja.

Održi li se kategorija i glasaju li poznavatelji jazza koju su ga čuli, kompakt disk “In Umbra” će zauzeti visoku poziciju, a u protivnom ostaje ponos što je u današnja, za kulturu teška vremena, uspio objaviti album koji je odraz čvrstih uvjerenja, entuzijazma, ljubavi i zanosa prema glazbi, kvalitetama tako rijetkim u današnje doba kada je uspjeh sinonim za novac, a ne za rad.

Razz je uspješna osoba jer je ustrajao u svojim zamislima, strpljivo i samozatajno kreirao vlastiti stil zasnovan na zdravim osnovama jazz tradicije. Značajnu ulogu u njegovu glazbenu razvoju imala je poticajna sredina u kojoj je stasao, liburnijski jazz krug koji je, uz zagrebački, na scenu izbacio najviše zrelih jazzista što djeluju u Hrvatskoj.

Susreti u ‘Jazz konobi’, nesebične razmjene iskustava, suradnje starijih i mlađih glazbenika, pomoč glazbenika koji su vrijeme proveli na školovanju u inozemstvu, glazbene radionice, jazz festivali i prostori u kojima mogu nastupati, pomogli su cijelom novom naraštaju jazzista, pa i Razumoviću da ostvari svoje snove jazz glazbenika.

Vidljivo je to i iz njegova sadašnja sastava u kojem djeluju legende liburnijske jazz scene i nesebični promicatelji jazz ideje: gitarist Spartako Črnarić i kontrabasist Darko Mihelić Boćo, ali i izbora glazbenika koji su, kao članovi njegova kvarteta, 2003. sudjelovali na snimanju albuma. To je iskusni zagrebački kontrabasist Mladen Baraković, te Razzovi ‘susjedi’: magistar gitare osebujna pristupa Darko Jurković i bubnjar Marko Lazarić koji je nakon povrataka sa školovanja u SAD-u nedugo postao član Big banda HRT-a.

Zahvaljujući brojnim sessionima na kojima su do tada svirali kvartet djeluje uigrano i predano zajedničkoj zamisli: nepretencioznoj, opuštenoj svirci za svoju dušu. U izvedbama što su ih ostvarili od prve, bez nasnimavanja, uz Razumovića dojmljivim se improvizacijama predstavlja Jurković.

Iako je od snimanja albuma prošlo četiri godine i Razumović danas ima bogatiji repertoar, dovoljan za novi, u potpunosti autorski album, “In Umbra” se odlikuje zrelom koncepcijom. Smisleno izmjenjujući vlastite skladbe i standarde ostvario je ravnotežu u repertoaru, ali i dinamici, što album čini skladnim glazbenim djelom. Razumović se na ovom albumu predstavlja svestranim glazbenikom koji poznaje tradiciju, te alt saksofonistom puna, te oštra i reska tona, vještim improvizatorom koji svira napadački, u maniri zdrave tradicije bebopa.

I njegov je skladateljski rad pod utjecajem bebopa što nedvosmisleno i izravno pokazuje izvedbom vlastite skladbe “Birdissimo” što ju je posvetio legendarnom Charlieu Parkeru. Kao sljedbenik stila svoje glazbene afinitete razotkriva i kroz izvedbu Parkerove skladbe “Confirmation“. No, mudro je postupio suprotstavivši im standarde: “Ill Remember April” u latino ritmu i baladu “Soul Eyes“, ali i “Loverman” u kojoj je opet vodu naveo na svoj mlin, onaj stari, ali u sjanoj kondiciji, koji okreće, melje i mrvi u neobuzdanim boperskim improvizacijama.

I svaka od ostalih Razumovićevih skladbi nudi drukčiji doživljaj što album čini zanimljivim i intrigantnim tijekom svih šezdeset i šest minurta: “Razz Rhythm” je još jedna posveta duhu bebopa, osjećaj za blues iskazuje kroz skladbu “My First Blues“, nježnost i coolerski pristup u “In Umbra”, a sklonost latino ritmu u “Hard Worker“. Odličan prilog za antologiju hrvatske jazz diskografije.

Davor Hrvoj (Preuzeto iz Novog lista od 26. kolovoza 2007.)
(Foto: Davor Hrvoj)