Jarvis Cocker
Further Complications.
Datum izdanja: 18.05.2009.
Izdavač: Rough Trade / Dallas Records
Žanr: Rock
Naša ocjena:
Popis pjesama:
“I love your body cos I’ve lost my mind” poručit će šmokljanoliki Jarvis u sentimentalnoj pljuvačini po samom sebi “I Never Said I Was Deep” sa svog drugog albuma koji se zove “Further Complications.” i koji nam donosi uvid u dalje Jarvisove komplikacije u životu.
Na ovom albumu moguće je doživjeti da Jarvis u svojoj izvedbi koja je
praćena naslagama distorzija, gitara i sličnog stvarno svako malo gubi
živce. Ali to čini u tonalitetu i s ritmom, pa je “Further
Complications.” vrlo dobar album za sve one koje tješi činjenica da na
ovom svijetu postoji netko neurotičniji nego oni. A to je Jarvis. Ideje
mu na ovom albumu drže vodu, suvisle su, ali dojam je da mu je ovaj
uvjetno rečeno bijesni rock tek dobar turistički izlet i da se u drugim
vodama osjeća ugodnije.
I to nas dovodi do vječnog pitanja ‘A gdje je Pulp?’, odnosno, bi li ove pjesme zvučale bolje s matičnim mu bendom. Teško je reći, no takva se pitanja javljaju tek kod nešto manje uspjelih skladbi: poluinstrumentalu (riječi se pojavljuju tek pri kraju snimke) “Pilchard” i pjesmi “Homewrecker“, a “Caucasian Blues” bi možda profitirala od vokalne suradnje s nekim mračnijim, oštrijim i reskijim vokalom, jer ovako zvuči kao parodija (a možda joj je to i bio cilj).
Cocker se najbolje snalazi u nešto duljim formama, pjesmama dugim 5 minuta ili više, tako da “Leftovers“, “I Never Said I Was Deep” i “Slush” spadaju u vrh ponude pjesama na novom albumu, a i u kraćim pjesmama uspijeva se povezati sa slušateljem i prenijeti mu svoje neuroze. Zločesti dečko bez dlake na jeziku, Steve Albini, je ‘nabrijao’ produkciju, ali nije ubio jak Cockerov adut, a to je suptilnost.
U globalu, “Further Complications.” će pomoći Jarvisu Cockeru da kvalitetno nastavi ploviti solo vodama te dati fanovima Pulpa kvalitetan ‘suplement’ za izostanak albuma voljenog im benda. Maknemo li cendranje da mu druge stvari možda bolje idu na stranu, pohvalno je što se Cocker nastavio glazbeno razvijati (a ne da stalno rekreira ono što ga je proslavilo) i u široj perspektivi možemo očekivati od njega dalje glazbene novitete uz očuvanu emocionalnost i uvjerljivost.