Igra sevdah cela Jugoslavija

    1845

    Damir Imamović

    Sevdah Takht

    Datum izdanja: 10.10.2012.

    Izdavač: iTM

    Žanr: Etno

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Intro
    2. Kada moja mladost prođe
    3. intro
    4. Razbolje se lijepa Hajrija
    5. Meha majka luda oženila
    6. Potjera kroz Skopje
    7. Mr. Selcuk
    8. Što te nema dragi da mi dođeš
    9. Oro Ivanovo
    10. Djeca s granice
    11. Srdo moja

    Rečenica; “Bili Srbin, Hrvat i Bosanac” uglavnom će asocirati na početak dobrog vica, no u ovom slučaju samo je početak priče o projektu Sevdah Takht u kojem su akteri Zagrepčanin i udaraljkaš Nenad Kovačić, Beograđanin i basist Ivan Mihajlović te Sarajlija i gitarist Damir Imamović.

    Glavni motiv koji je okupio ove vrhunske muzičare je sevdah, koji pod njihovim ritmovima i melodijama vrši odmak od uvriježene tradicije, do te mjere da može čak isprovocirati puriste sevdaha, otprilike na isti način kako su blues puristi bili prije 50 godina provocirani od strane Stonesa, Animalsa, Yardbirdsa.Istini za volju, način razmišljanja Sevdah Takhta više je u smjeru jazz-fusiona, koji karakterizira otvorenost za eksperimentiranje, improviziranje i implementiranje različitih kulturnih utjecaja, od kojih će najviše upasti u uši kombiniranje sevdaha i tzv. ‘nepravilnih’ ritmova, najčešće u ritmu sedam osmina. Netko bi dodao, kad narastu, vjerojatno žele biti kao Leb i sol, samo s više utjecaja sevdaha.

    Prvi dugosvirajući projekt Sevdah Takhta sadrži obrade tradicionala, obrade modernih autora (Jovica Petković, Eric Vloeimans) i autorske doprinose. Sniman u Zemunu, u bilješci za CD akteri kažu da je ovo gotovo punk album. On definitivno jest šaka u oko tradicionalistima sevdaha koji će reći “ništa to ne valja, a onaj mali Imamović to prodaje po Hrvatskoj i Srbiji kao sevdah“, i zaboraviti da su i neki danas stožerni pjevači sevdaha bili u svoje vrijeme opisivani kao avangarda (npr. Safet Isović).

    Ako će se oko nečeg lomiti koplja, onda je to oko Imamovićevog glasa, kojem nedostaje ekspresivnosti. Osim toga, dojam je da kod instrumentala ideje između muzičara putuju brže i dalje, da je njihova igra tada kompleksnija i opuštenija. U Imamovićevu obranu treba reći da je “Razbolje se lijepa Hajrijauživo mnogo dramatičnija od studijske snimke, tako da možemo u perspektivi očekivati uzlaznu putanju Imamovićeve vokalno-interpretatorske moći. A do tada, ostaje nam vrlo dobar podsjetnik na to kako je sve to počelo.

    Muziku podržava