Idi kući, Draimane, pijan si

Čovjek najpoznatiji po specifičnom uzviku u heavy svijetu, poznat po zaštekanom caps-locku diljem Interneta i još poznatiji po tome da pjeva u bendu Disturbed.

Malo se zasitio izdavanja albuma s poznatim kolegama, oni htjeli-ne htjeli izbora baš i nemaju nego prihvatiti isforsiranu pauzu (kao uostalom i većina instrumentalista u bendovima), pa je krenuo producirati novi album Triviuma. No, David Draiman odlučio se i na logičan paralelni potez – side project (iliti po naški ‘projekt sa strane’).

Dok si ljudi najčešće pod drugim imenom ili nazivom ipak daju malo više oduška i probaju upiknuti u neke neistražene vode, Draiman je odlučio zadržati se u zoni ugodnog života bez prevelikog ‘talasanja’. I taj reda radi poznati pristup najveća je boljka njegovog benda i albuma nazvanih Device.

Sve je krenulo još kada ga je Geno Lenardo (gitarist Filtera tijekom albuma “Title of Record” i “Amalgamut”) zamolio da mu pomogne oko soundtracka za film ”Underworld”, a sada su složili 40-ak minuta ‘disturbedastih’ pjesama s malo više elektronike i industrial zvuka. Kada se tom opisu doda činjenica da su pjesme kao otpadci matičnog benda, slika i opis ne trebaju nastavak.

Ali hajde, već singl “Vilify” čak i nazivom podsjeća na “Stupify“, njegovo pjevanje identično je kao i uvijek, riječi još pliće i lošije, a zvuk mastan i malo više iskompjuteriziran. Iako je gađao atmosferu Nine Inch Nails ili Marilyna Mansona, više je dobio jedan zreliji Static-X.

Ono čime je htio dobiti na zanimljivosti i bombastičnoj promociji albuma su gostovanja koja mu, mora se priznati, potvrđuju reputaciju. Jer, kada vam “Out of Line” pomogne otpjevati Serj Tankian iz System of a Down (i ispadne plitko i nategnuto), to je jedna stvar, ali kada vam se pridruži veliki Geezer Butler – e to je već posao!

Zgođušna Lzzy Hale iz Halestorma pomogla mu je da obrade laganicu “Close My Eyes Forever” Ozzya i Lite Ford i, iako nije ‘cool’ priznati da je netko takve legende dobro obradio, treba reći da im suradnja uopće ne zvuči loše na ovakvim melodijicama. Tom Morello “Opinion” je učinio puno zabavnijom no što bi bila bez njega, a M Shadows iz Avenged Sevenfold je samo malo boje ubacio u “Haze“.

Na kraju ostaje “Through It All“, pjesma koje su se mnogi bojali jer uz sebe drži ime velikog Glenna Hughesa. Draimanov macho vokal i Glennovo visoko pjevanje nekako su kliknuli u pjesmi koja je bila ambijentalna tri minute i onda se razvila u najbolju stvar s albuma.

Ipak, ništa ne opravdava Draimana da svoj glavni bend ostavi po strani s ovoliko beskorisnim i besmislenim albumom. Plastičnih i ispraznih pjesama ionako ima dovoljno, pa bi puno više uspio shvatiti i prihvatiti da je odlučio složiti bilo akustičan album, bilo skroz remiks elektronski album, bilo eksperimentalni album koji ne bi zvučao ovako zakucano u prosjek i ovoliko ustrajan da ne pokaže baš nikakvu evoluciju. Da završimo na pozitivnoj noti – fanovima Disturbeda svidjet će se barem polovica ovih pjesama.