I to smo doživjeli: hard rock s dobrim tekstovima

Maršal je definitivno bend koji se drži trendova. Kako drugačije objasniti da je Hrvatska dobila svoj novi glam metal bend? Dobro, ne današnjih trendova… dobro, ne ni trendova prošla dva desetljeća, ali nemojmo sad tražiti dlaku u jajetu.

Maršal je objavio album “Revolt” i tek time postao poznat najvećem dijelu rock javnosti jer radi se o vrlo mladom bendu koji je zajedno tek oko dvije godine, a prije šest mjeseci nastupio je kao predgrupa Gunsima koji su očigledno jedan o najvećih uzora dečkima.Moram priznati da me malo čudi to da su dečki izdali album nakon samo dvije godine zajedničkog rada, a možemo pretpostaviti da im je u tom pomogao i nastup ispred Axla Rosea i njegovih momaka. No, ne mogu valjda svi bendovi biti kao Goribor i svirati 15 godina prije izlaska prvog službenog izdanja.

Maršal je, kao što je već spomenuto, bend koji je očito inspiriran hard rock scenom osamdesetih godina prošlog stoljeća. Dečki se čak i trude imidžom vratiti u to zlatno doba natapiranih frizura kad su ‘harali’ Gunsi, Def Leppard, Whitesnake, a kod nas Divlje jagode i Osmi putnik s Gibonnijem.

Nakon takvog definiranja benda, naravno da je zvuk sasvim predvidljiv. Jaki riffovi, povremeno ‘slatkaste’ melodije, izražajan vokal kojem bi se, istinabog, mogla naći i poneka mana te nekoliko balada. Ravno iz osamdesetih bez neke modernizacije. Možda tako i treba biti za bendove kojima se može prišiti karakteristika ‘hard rock’. S time da se mora priznati da je Maršal uspješno prešao preko najveće mane hard rocka – banalnih tekstova. Tekstovi ovog benda baš i nisu blesavi.

Album otvara baš pravi odličan hard rock riff pjesme “Taboo teme“, dok je sljedeća “Dante” moguće i najbolja pjesma na albumu, uz jaki refren. Možda je i najžešći moment, uz završnu “Plašt“, pjesma “Kad nebu priđem” koja zatvara trolist pjesama kojima je album odlično otvoren.

Što se balada tiče, tu je najbolji ubod ljubavna “Kada snivam“, a “Dok si spavala” na tragu je “Dame iz kraljevskog apartmana” legendarnih srpskih rockera iz valjda istog Kraljevskog apartmana. Polubalada “Sve” podsjeća pak na Iron Maiden iz faze “Fear of the Dark”.

Navedene pjesme izdvajaju se među konkurencijom koja je ipak za klasu slabija i čini se da je bendu teško bilo snimiti album koji će biti dovoljno konzistentan i na razini “Dante” ili “Kada snivam” tijekom cijelog sata. Uz to, 14 pjesama čini se za neke četiri previše jer je pomalo zamorno doći od početka do kraja u jednom slušanju, dok je neshvatljiv niz grešaka u knjižici albuma što se tiče nekih tekstova i rasporeda pjesama.

Maršal je još jedan hard rock bend koji upotpunjava slabu hrvatsku scenu (riječ ‘scena’ u hrvatskom je slučaju naprosto smiješna) ovog podžanra rock’n’rolla. Iako dečki zvukom i imidžom ne pripadaju u ovo desetljeće, relativno mnogobrojni ljubitelji hard rocka i heavy metala itekako trebaju takve bendove. Ne unatoč činjenici da je bend ‘out of date’, već upravo zbog nje.