I priroda i ljudi… svi smo i dalje tu

    1306

    Can't Fake Nature

    High/Low Tide

    Datum izdanja: 30.05.2012.

    Izdavač: Geenger Records

    Žanr: Post-Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Under Low Tide
    2. Grinning High Tide
    3. Waves For The Psychonauts
    4. Chant For The Narwhals

    Istina, prošlo je samo nekih osam-devet mjeseci, vremena dovoljno da se napravi i rodi novi zagađivač prirode, a opet užasno kratko razdoblje u životu našeg planeta.

    Možeš napraviti umjetne zube, umjetne cice, klona ovce, pa čak i
    umjetnog čovjeka, ali novu prirodu nećemo naći. Can’t Fake Nature, nakon
    prošlog puta opet su odlučili podsjetiti nas što nas čeka kad se priroda otrese od ljudi, kao cucak pri izlasku iz vode.

    U zadnje dvije godine ovaj bend definitivno je nadrastao prvotnu ideju da pokloni pokoji takt dokumentarcima i postao jedan od najproduktivnijih (sudeći po razmaku između izdanja) ‘uradi sam’ post-rock bendova. Rezultat toga je “High / Low Tide“, oda svim planinama, morima, visinama, dubinama i netaknutim svjetovima.

    Kad se noć nadvije nad svima, mjesec malo potegne vodu od obale, ljupki zvuci “Under Low Tide” postepeno se pojačavaju, pa nekad čovjek ni ne primijeti što ga je to tako neprimjerno odvelo od pitoreskne prirode u spaljenu šumu koja plače. Nastavilo se svitanjem i pjesmom “Grinning High Tide“, s malo više ritma i života, ali i raznolikih dijelova koji se odlikuju glasnim atmosferičnim valjanjima koja su postignuta na originalan način. Napokon!

    Muziku podržava

    Tu definitivno priznanje ide i samom zvuku i miksu benda, koji je ponešto zanimljiviji nego prošli put, pa odlično balansira ovakvim organskim i moćnim zvukom koji priliči soundtracku za naš okoliš. Posebno neurosisastoj odi za simpatične kitove narvale – “Chant for the Narwhals“.

    A sad, je li Isis, Mogwai, Red Sparowes… Ili netko drugi? Mogla bi se naći još hrpa takvih bendova, ali Can’t Fake Nature jedni su od rijetkih koji su na našim prostorima uspjeli pokazati koncentraciju i upornost da zaredaju kvalitetnim i smislenim izdanjima.

    Ovo je definitivno ‘pozadinska’ muzika za koješta. Možda najviše za polusatno putovanje iz vlastitog kauča kada je mobitel stišan, a daljinski od TV-a samo sigurna ulaznica u nepotrebne ‘probleme’ koje nam svjetska propaganda pretpostavlja onom lijepom – muzici i prirodi.

    Ovakvi albumi uvijek će biti dobri onima koji vole ovakav stil, a isto tako i ultimativno dosadni drugima koji odvaljuju na “Call Me Maybe” i slične one-hit-wondere. Tu i nema velike filozofije… Zato Can’t Fake Nature ne mogu promašiti. Ako jednom i uspiju – tu smo da vas upozorimo.

    Muziku podržava