I dalje sigurno koračanje utabanim putevima

The Raveonettes je jedan od vrlo vrijednih bendova koji svakih godinu do dvije objavi novi album. Nakon toliko izdanja za sobom, teško da mogu izdati nešto novo i svježe što dokazuje i “Observator“.

“Observator” nije loš album, ali pokazuje da je bend tijekom vremena ispucao ono najbolje i da se sad lagano krpa sa svojim tradicionalnim zvukom koji iz albuma u album dobiva sve spokojniju, mirniju notu, pa više nema kreativnog ludila kao na početku karijere, već se sve slaže ka sanjivijim i laganijim melodijama.

Kada bismo uspoređivali sve albume The Raveonettesa, “Observator” je najbliži prošlom “Raven in the Grave”. Kako je sličan po glavnim utjecajima, tako je i završni produkt vrlo sličan, niz prosječnih bendovskih pjesama uz nekoliko izuzetaka, samo devet skladbi i divna reminiscencija na The Jesus and Mary Chain i srodne bendove.

U nekim pjesmama, ponajviše u “The Enemy“, The Raveonettes zvuče kao da su se poprilično navukli na glazbu The xx. Moram priznati da ne kužim u čemu je fora s The xx jer su mi njihovi albumi i koncerti iznimno dosadni, ali u poimanju The Raveonettesa, bend nije išao u krajnost minimalistike, već su ostavili gitarski šum koji pospješuje melodičnu buku koja vuče na već spomenuti glavni uzor benda.

Vrhunci albuma su uvodna “Young and Cold“, “She Owns the Streets” i najživlja pjesma na albumu “Downtown“. Svaka na svoj način prodefilira najvažnijim momentima karijere The Raveonettesa jer svaka kao da je pronašla svoj izvornik u nekoj već ranije objavljenoj skladbi benda.

Bilo kako bilo, The Raveonettes je dobar bend koji jest malo zapeo u rutinu i ne pruža ono najbolje od sebe, ali i u ovakvom prosječnom izdanju forma im je sasvim zadovoljavajuća i mnogi fanovi će biti sretni s onim što čuju.

“Observator” je novi razlog za novu turneju, pa se nadam da će ponovno posjetiti naše krajeve. Prilikom prošlog gostovanja, Sune je imao nekih svojih problema koje je, nadam se, riješio, iako u nekim pjesmama lirički, a i glazbeno daje do znanja da mu je um još uvijek malo zamagljen što se najbolje osjeća u već spomenutoj uvodnoj “Young and Cold”.