I dalje ima odličnih indie Australaca

Iako smo već dobrano ušli u 2013., tu i tamo može naletjeti na dobar album koji smo previdjeli u 2012. Jedan takav je “Sunshine and Technology” The Smith Street Banda.

The Smith Street Band dolazi iz Melbourna i ovo im je drugi album, a debi ”No One Gets Lost Anymore” iz 2011. često je izdizan kao jedan od najboljih australskih albuma te godine. U ljeto prošle godine izašao je “Sunshine and Technology” koji u najmanju ruku nastavlja tamo gdje su stali s prethodnikom.

Kao što se i iz samog imena benda može iščitati, dečki se vole lirički poigravati, pa su tako i iskombinirali naziv benda po uzoru na The Smithse i Springsteenov The E Street Band. Što se same glazbe tiče, ipak su miljama udaljeni od njih i blizu su modernoj indie folk punk rock struji.Osnove pjesme su im na bazi The Hold Steadya iz najboljih dana i Franka Turnera jer Wagnerova interpretacija svodi se na storytelling, a melodije su vrlo zarazne, dok ih nadograđuju slojevima Titus Andronicusa i Japandroids što u konačnici dovodi do niz odličnih skladbi koje čine vrlo dojmljivu cjelinu.

Glazbeno su jaki, ali kada se počne ulaziti u same tekstove pjesama, vidi se da Wil Wagner nije tek puki stihoklepac, već da ima što za reći. Teme koje obrađuju mogli bismo reći da su uobičajene za moderne indie bendove, ali Wil hrabrije ulazi u razglabanje tematika poput života i smrti, droga, pa čak i vječne teme ljubavi.

Jedan od najboljih primjera je jedan od singlova “Young Drunk” koji spaja sve dosad navedeno u himničnu pjesmu koja u nekoliko momenata promijeni ritmove, a govori o svim problemima s kojima se susreću mladi, od ljubavi do problema stanovanja, uz lijek za zaboravljanje problema zvan alkohol.

Ostatak albuma često zna biti u relativno žešćim i bržim tonovima od onih u “Young Drunk” čime se približavaju Titus Andronicusu i Japandroids, poput uvodne naslovne skladbe “Sunshine and Technology” ili “What’s Changed” u kojima jednako izgaraju kao i spomenuti bendovi, kako vokalno, tako i glazbeno.

Osim spomenutih pjesama, favorita na albumu ima napretek što ga i čini vrlo zahvalnim djelom u kojem će mnogi moći uživati, pa je pravo pitanje kako se dosad nisu uspjeli izdići iz mora novih indie bendova, posebno kada možemo pronaći na netu da su im koncerti urnebesni.

Sve u svemu, žao mi je da ovaj album nisam skužio malo prije jer bi mi svakako ušao u najužu konkurenciju za album godine, ali i ovako, s malim zakašnjenjem nije problem uživati u odličnoj muzici što “Sunshine and Technology” zasigurno jest.