Human Rag’n’Bone Manu nije slučajnost

U prvih desetak sekundi pjesme “Human” koja otvara ovaj istoimeni debi album doznat ćete sve što je bitno o čovjeku koji se skriva iza umjetničkog imena Rag’n’Bone Man.

Zvuči kao izgubljena snimka Ljubiše Stojanovića Louisa ili pak kao napaćeni siromašni Afroamerikanac kojem nitko nije rekao kako je ropstvo ukinuto, no Rag’n’Bone Man nije ni jedno ni drugo. Riječ je o bradatom korpulentnom Englezu Roryu Grahamu koji osjeća blues kao da nije makao s delte Mississippija. “Human” je ime Grahamovog debija, “Human” je ime singla kojeg ste morali čuti čak i ako ste greškom upalili radio. Dotična pjesma ima kvalitetu da zvuči kao da je napisana prije par sto godina, a Graham ju je čuo kad je jedne nedjelje odlučio svom djedu banuti na ručak. Kako stvari stoje, samo na toj pjesmi Graham je već zaradio za stan i osigurao si penziju. Ostatak albuma ipak ne uspijeva slijediti bombastičan početak, iako “Innocent Man“, “Skin“, “Be The Man“, i “Arrow” (s asocijacijama na Barrya Whitea) ugodno dokazuju da “Human” nije slučajnost.Zapravo, recept za cijeli album smo već vidjeli i čuli, to je britanska pop-soul-blues škola, od Adele, preko Georgea Ezre, Johna Newmana i Sama Smitha do Hoziera: jakom vokalu i kantautoru se doda tim koautora i na bazi bluesa, gospela i soula slože pitak, melodičan album bogat interesantnim numerama koji prohara top-listama, ali bar kod Rag’n’Bone Mana, na momente zazvuči kao kompilacija ranih radova koji su nastajali u dugom vremenskom periodu kad se Rag’n’Bone Man još autorski razvijao i samim time, nedostatak autorske konzistencije se itekako osjeti.

No dobro, ovo je ipak debi-album, nećemo prestrogo o tome. Kao uspjeh albuma valja istaknuti da producenti nisu previše brljavili oko ‘suvremene produkcije’, nego su koliko-toliko pustili da Grahamov glas kida koliko može.

Zaključna “Die Easy“, u kojoj je Graham sam sa svojim vokalom možda navješćuje kakvu bi ploču mogao nekad napraviti – bez komercijalnih pretenzija, bez štrajhova, samo glas, emocija i pjesma.

Bez obzira na povremenu neujednačenost, lijepo je vidjeti “Human” u mainstream vodama kako žari i pali u zoni vrhova top-lista.