Hladan kao džin

Nakon preko desetljeća postojanja i pet godina snimanja, svoje debi izdanje dočekao je zagrebački četverac bez kormilara Gin Cooler. Naši stari rekli bi ‘strpljen spašen’.

Njihov nastupni album “Meandar” pitak je pop-album, odsviran s puno strasti i želje da se izrazi sve o čemu su njegovi stvaratelji maštali i priželjkivali. Osjeća se da je album rađen jako dugo, jer ponekad zvuči vrlo naivno i možda nezgrapno, a ponekad vrlo sofisticirano. Dečki i cura definitivno poznaju materiju koju sviraju, čak i malo više od toga, razumiju zakonitosti žanrova i većinu klasičnih mjesta za popikavanje debitanata su izbjegli.“Meandar” je povremeno plitak, jer meandrira između različitih stilova i dotiče se svega (s izuzetkom rapa, klasike, metala i turbo-folka), s različitim uspjehom. Stilski, naglasak je na tromeđi jazz – pop – bossa nova, album je odsviran tehnički sjajno i zvuči ‘coolerski’: osjeti se lakoća sviranja s jedne strane, a s druge (pre)velika ozbiljnost u svirci koja je po definiciji neobavezna, lepršava i poletna, dok s autorske strane Gin Cooler drži solidnu četvorku.

U diskografskoj bilješci navedeno je da je ovo najbolje iz višegodišnjeg demo-perioda Gin Coolera, i to se osjeti: prvenstveno kao manjak fokusa na albumu (tako je to kada snimke nastaju nekad u bespućima demo-zbiljnosti). Ako se pak odmaknemo od nedostataka albuma, u nekoliko pjesama možemo doživjeti što je sve Gin Cooler spreman ponuditi: “Sjećanje na Aziju“, “Vrime“, “Sumrak ljetnog dana“, i “Dovoljno sami” (u kojoj gostuje Zoran Predin) su dovoljno dobre pjesme da ih Gin Cooler svira do kraja života na svakom koncertu, a isto tako ima i nekoliko pritajenih favorita za gore spomenutu titulu.

Članovi Gin Coolera Jana, Luka, Mladen i Krešo mnogo su darovitiji nego što ovaj album pokazuje i za očekivati je da će snimanjem i izdavanjem albuma nasljednika nadići nedostatke debija i zadržati sve prednosti koje je “Meandar” donio.