The Black Eyed Peas
Elephunk
Datum izdanja: 24.06.2003.
Izdavač: Interscope / Aquarius Records
Žanr: Rap
Naša ocjena:
Popis pjesama:
Stvarno je zaprepašćujuće koliki je uspjeh albuma “Elephunk” požnjeo u kratko vrijeme, s obzirom da su The Black Eyed Peas još jedna hip-hop grupa u mnoštvu hip hopera kojima nas svakodnevno dave na malim ekranima. Zbog toga sam bio dosta skeptičan kada sam krenuo preslušavati njihov album.
No čekalo me ugodno iznenađenje, stvarno su totalno drukčiji od drugih (kako bi se izrazile Vještice). Abum je vrlo inventivan, zabavan, vedar, vrvi zaraznim semplovima i uvrnutim tekstovima.
Stil albuma je teško odrediti jer Peasi uspješno koketiraju s različitim galazbenim vrstama i eksperimentiraju egzotičnim instrumentima kojima su stvorili svoj prepoznatljiv zvuk. Na “Elephunku”, njihovom trećem albumu, pojavio se i novi član grupe – ‘sexy Fergie’, koja uvelike pridonosi imidžu grupe i jako dobrim vokalom daje podršku bez koje album ne bi bio toliko ispunjen.
Na prijašnjim albumima, se Peasi nisu toliko udaljili od standardne formule hip-hopa, koja je u njihovom slučaju bila, opušteni stihovi strukturirani oko jednoličnih semplova. “Elephunk” je sasvim druga priča, on je fuzija hip-hopa, jazza, funka, rocka uz maleni dodatak dancea da kompletira i usavrši zvuk
Album započinje pjesmom “Hands Up“, koja nam pruža uvid u ono što nas čeka na albumu i služi kao određeni intro, u kojem se odmah osjeti energija, živost i slušatelju je jasno da ga čeka nešto drukčije od njihovog dosadašnjeg rada. “Hey Mama” je dancehall pjesma, vrlo inspirativna i puna duha, a “Smells Like Funk” je izvrsna funky stvar, po mom ukusu možda i najbolja na albumu.
“Shut Up” je također jako dobra pjesma o muško-ženskoj prepirci, koja je prožeta žestokim basom, koji se provlači čitavim albumom, a drugi hit “Where Is The Love” ima vrlo plemenitu poruku, te dok ostali hip hoperi pjevaju o kriminalu, nasilju i droljama, Peasi pokušavaju saznati gdje je nestala ljubav i razumijevanje među ljudima.
Jedino pjesma “Anxiety” s grupom Papa Roach nekako ne paše na ovako vedar, poletan i sretan album, zbog izrazito izražene tjeskobe, kakav je uostalom i naslov.
Čini se da je filozofija ove grupe dobro se provoditi, te pritom dobro zabaviti i ostale, u čemu su definitivno uspjeli.