Dubioza kolektiv
Apsurdistan
Datum izdanja: 15.04.2013.
Izdavač: dubioza.org / Menart
Žanr: Reggae, Rock, Ska
Naša ocjena:
Popis pjesama:
S obzirom na regiju u kojoj živimo, Dubioza kolektiv ima materijala za još tridesetak albuma, bez da se preklapa s drugim predvodnicima BiH bunta poput Ede Maajke ili Damira Avdića.
Bosanci, Srbi i Hrvati će bez obzira na sve razlike prepoznati i svoju
svakodnevicu u “Apsurdistanu“, čak i bez da idu dalje od naslovnice.
Iako u glazbenom smislu album nema previše kontrasta, dosta pjesama međusobno se pobija u porukama: “99%” proziva eurofobe, dok “Volio BiH” Uniju uspoređuje sa ‘svjetskom milicijom’. S konzumerizmom se obračunava funky “Kupi”, a prvomajske apatične radnike proziva “Prvi maj,” napravljena uz malu pomoć Haustorove “Radnička klasa odlazi u raj”.
Političare napada manje-više svaka pjesma, iako opuštena “Brijuni” tu uzima primat i poimence proziva regionalne vođe koji kroz izmaglicu trave i rakije imaju viziju određenog kojeg nema već tridesetak godina, ali kao da je tu. Takvo koketiranje s jugonostalgijom je često, no nije stalna tema albuma pa se uglavnom svodi na običnu nostalgiju.
Stilski gledano, pjesme ne odudaraju previše jedna od druge i sve su kombinacija ska, reggae (dub) i rocka s nešto elektronike i najveće razlike su u ugođaju i tempu. Sitnice poput riffova na “Krivo je more 2” i “99%” čine ih više rockerskim, a truba/saksofon na “Kažu” i “Sjećam se” čine ih više reggae. Potonja je prerada KUD Idijota, a jugosferski hommage daju joj Mile Kekin i Atheist Rap, dok je “Krivo je more 2” dijelom zasluga Divljih jagoda.
Zanimljiva su i dosta zamjetna dva imena koja stoje kraj “K.P. doma” – Predrag Lucić i Boris Dežulović. Pjesma prati standardni put balkanskog tajkuna koji ovoga puta ipak završava iza rešetaka, a završava pjesmicom iz prvog lica unesrećenog bogataša.
Posljednje tri trake su remiksevi i ne predstavljaju ništa posebno. Klupski orijentirane, one nisu loše, no doimaju se kao da su tu samo da popune prostor.
Nisam očekivao od Dubioze kolektiv da će dostaviti produhovljeni i duboki album o mukama postkomunizma, stoga “Apsurdistan” nema smisla preslušavati više nego je potrebno – pjesme su mahom poletne i plesne i nije teško zamisliti kako će cijeli klubovi ili ovog ljeta travnate livade poskakivati na energičnu glazbu koja, eto slučajno, dolazi s porukom.
Pijevni refreni i jednostavne rime su Dubiozin plus, no one odmiču od poruke koja je vjerojatno zadnja stvar na pameti onima koji će skakati na te pjesme. Nedostaje mrvica žestine i ljutnje, nedostaje odrješit glas koji neće samo prepričavati probleme nego će reći ili kriknuti ‘dosta je bilo’.
“Apsurdistan” toga nema, a najbliže dolazi “99%“, možda najrealnija pjesma s albuma, jedina koja bi mogla podignuti šake i potpaliti vatru “Zašto da sistem lomi samo naša rebra? Zar naša strana štapa mora biti deblja? Račun je jednostavan sve je vrlo prosto, nas 99 njih je jedan posto“.
Album je dostupan za besplatno preuzimanje na službenoj stranici benda.