Hegarty pjeva retro disco

Hercules and Love Affair je relativno novi bend na svjetskoj glazbenoj sceni, s tek jednim albumom izdanim prije par mjeseci, koji je danas stigao i u moje ruke. Podosta velika prašina se digla oko njih, a razumijem i zašto, pošto je album pravi retro ‘chill-out’ s pregrštom dobrih pjesama.

Bend je osnovao njujorkški DJ Andy Butler u nadi da će konačno objaviti pjesme koje je pisao dugi niz godina. Pošto su pjesme orijentirane najviše na rani disco, okupio je niz istomišljenika u bend, prvenstveno da vokalno iznesu njegove skladbe.

Osim Butlera u Hercules and Love Affairu su Nomi, Kim Ann Foxman te jedan od najbolje prihvaćenih pjevača današnjice i gay ikona, Antony Hegarty iz Antony & The Johnsons. Baš je ta pomalo neuobičajena kombinacija i dobitna formula ovog albuma jer su se na diskoidne podloge naljepili Antonyevi plačljivi vokali.

Za razliku od matičnog benda gdje Hegarty pjeva većinom klavirske balade, ovdje se dobro snašao na malo drugačiju podlogu. Moram priznati da uopće nisam fan njegovog glasa kojeg je najlakše opisati kao miks Marc Almonda i Boy Georgea, ali ovdje, na ovom albumu, pomiješan sa ženskim vokalima zvuči svježe i zabavno, kao da nije to on.

Kao što sam već i ranije rekao, glazbeni dio se većinom oslanja na početak disco glazbe što znači da su glavni utjecaji od prije 20-ak, 30-ak godina. Ipak, pjesme nisu uopće zastarjele, jer na retro osnovu Butler je posložio mnogo modernih zvukova što proizvode današnje ‘mašine’ zbog čega album i ima taj neodoljivi šarm pošto je pomiješano najbolje iz ‘starog’ i ‘novog’ svijeta.

Otvarajuća “Time Will” je vrlo eklektičnog ugođaja s Hegartyem u prvom planu, “Hercules Theme” je rani disco s podosta funky utjecaja, dok je “You Belong” prepuna hibridnih beatova i ludih perkusija koje daju živost skladbi. Te su tri uvodne skladbe odlično pozicionirane na samom početku albuma jer jednostavno natjeraju slušatelja na daljnje preslušavanje.

Središnjica pripada pjesmama “Athene“, koja je vrlo simpatična, te najavnom singlu “Blind” koji ima najveći hitoidni potencijal, pa je posve razumljivo zbog čega je baš ta pjesma izabrana za promociju albuma.

Pred kraj se nalazi gotovo tipičan synth pop Soft Cella “This Is My Love“, “Raise Me Up” bi mogao biti skriveni dancefloor killer za ovogodišnje ljetne partye na plaži, dok završna “True False/Fake Real” zaokružuje priču na najbolji način, s još jednim jako plesnim komadom.

Koliko god su kritičari odlično prihvatili ovaj album, Hercules and Love Affair nema još uvijek nekog pretjeranog uspjeha kod publike. Izgleda da su se ljudi već ispucali s retro disco pjesmama, ponajviše zahvaljujući The Scissor Sistersima koji su taj tip glazbe totalno isparodizirali i pretvorili ju u gay paradu.

U svakom slučaju, Hercules and Love Affair su bend koji je kvalitetniji od mnogih svojih srodnika koji se poigravaju s ranim discom pa je prava šteta što nisu popularniji, ali vjerujem da će s vremenom sve sjesti na svoje mjesto.

Hegartyev eksperiment s totalnom promjenom glazbenog izričaja je uspio te ovdje uopće ne zvuči toliko iritantno kao u matičnom bendu zbog čega me baš zanima kako će zvučati sljedeći albumi Antony & The Johnsons, ali i Hercules and Love Affair. Nadam se da ovo nije jedini njihov album, po prikazanom zaslužuju mnogo više…