Heavy metal za potpun međugeneracijski kompromis

    1269

    Lion's Share

    Emotional Coma

    Datum izdanja: 15.06.2007.

    Izdavač: AFM Records / Trolik

    Žanr: Metal

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Cult Of Denial
    2. The Arsonist
    3. Emotional Coma
    4. Clones of Fate
    5. The Edge of the Razor
    6. Toxication Rave
    7. Trafficking
    8. Bloodstained Soil
    9. Soultaker
    10. Hatred’s My Fuel
    11. Sorcerers

    Šest godina nakon albuma “Entrance”, Šveđani Lion’s Share objavili su svoj peti album “Emotional Coma“, ujedno i prvi za njemačkog diskografa AFM Records. U tom je razmaku bend bio i ‘na čekanju’, malo se radilo na drugim projektima, poglavito lider Lars ‘Chriss’ Christmansson, pa su se konsolidiravali redovi, da bi eto, nakon poduže pauze izašao ovaj album.

    Album kojim će ‘true’ metalci definitivno biti i više nego zadovoljni. Ovdje se, naime, radi o izuzetno dobrom materijalu s uporištem na heavy metal osamdesetih, ali i nezanemarivim utjecajem thrasha. Saxon, Dio, Judas Priest, Diamond Head, Def Leppard, Metallica i Angel Witch; to su bendovi čiji bi obožavatelji bez ikakvih dilema trebali čuti “Emotional Comu”.

    Ustvari, prije bi ga se moglo opisati kao moderniju varijantu heavy metala, kakvu su popularizirali u zadnjih nekoliko godina bendovi poput HammerFalla, Masterplana, Lost Horizona ili Astral Doorsa, za kojima Lion’s Share nimalo ne zaostaje. Dapače. Jednako je dobar, barem sudeći po ovom materijalu.

    Baziranom na snažnom gitarističkom radu, s izuzetno razrađenim, detaljiziranim, prodornim riffovima i velikom količinom solodionica. Svaka, ali baš svaka pjesma sadrži opsežne gitare, koje u svojoj metalnoj agresiji nude i veliki omjer melodije. Zaista to treba čuti, jer njihov je spoj modernog i ‘originalnog’ izražavanja puno teže, ustvari nemoguće dočarati tekstom. Kao i fantastične vokale Nilsa Patrika Johanssona, koji je prirodno/pjevačko ‘pljunuti’ Dio.

    Muziku podržava

    Vjerujem kako je ova usporedba dovoljna da zorno dočara njegov stil pjevanja. Pravi, kristalni, udarnički heavy metal vokali u kooperaciji s gitarama, te ‘classic heavy’, pravilnim bas & drum ritam izmjenama zvuče, kratko rečeno – jako metalno.

    Takvim se ‘događanjima’ bavi svih deset pjesama, u kojim prevladava žešća varijanta srednjeg, te brzih, heavy/speed ritmova. Zato je pravo iznenađenje akustični početak, istina vrlo jak, prve pjesme “Cult of Denial“, no kasniji heavy thrash riffovi, solaže i odlično pjevanje odvode stvari u pravilnom i očekivanom smjeru.

    Pjesma “The Arsonist” također ima dosta snažnih, agresivnih thrash riffova, ali i skromnog utjecaja powera, a “Clones of Fate” je brzi, Diovski heavy metal s puno solaža.

    Saxonovskih/judasovskih gitarističkih elemenata nazire se u “The Edge of the Razor“, koja uključuje gostovanje Brucea Kulicka iz Kissa, pa u “Soultaker“, te u “Emotional Coma”, snimljenoj uz pomoć Glena Drovera (Megadeth).

    Finale je odlična obrada Angel Witchove pjesme “Sorcerers“, koja je prilagođena soundu Lion’s Sharea, pa tako izgleda dosta modernizirano. Za što je, kao i uostalom i u slučaju drugih naslova, zaslužna vrlo lijepa produkcija, koja je, kao i muzika, rađena u kombinaciji retro i modernog heavy stila.

    Stvarno je zadovoljstvo slušati ovakav materijal, u kojem nema puno filozofiranja i lutanja u cilju traženja alibija za eventualno izbjegavanje nepoželjnih usporedbi. Ovo je jednostavno heavy metal koji bi dobro prošao u osamdesetima, ali i danas. I to mu je, nesumnjivo, najveća kvaliteta.

    Muziku podržava