HC soundtrack za današnju zbilju običnog čovjeka

Dok u većim gradovima i njihovim okolicama kao bubrezi u loju žive i rade razno-razni zabavnjaci, narodnjaci i gažeri na svadbama, apsolutno svako mjesto u Hrvatskoj sigurno ima poneki hard-core bend. Zašto?

Zato što svako mjesto ima svog lokalnog mafijaša, svog lokalnog političkog šerifa i svog lokalnog preplaćenog svećenika (aka Popa). Takvi likovi apsolutno su dovoljni da dio stanovnika popizdi i odseli se, dio se pokušava boriti pa izaziva prosvjede, dio rezignirano odustaje i životari koliko mu dopuštaju, a dio o svemu tome odluči govoriti i vikati na svoj način – muzikom.

Prije nego uopće dođemo do ikakve muzike, sve spomenuto vidi se već na naslovnici novog albuma zabočkih hard-coreaša .upset. Mafijaš i kamatar-wannabe na lancu drži estradnjakušu i niske razine lokalnog narko-tržišta, gramzivi političar na lancu drži vojsku, policiju i radnike, a debeli svećenik (koji se sigurno drži one da je ‘neumjerenost u jelu i piću’ grijeh) odgaja mladu generaciju, te nudi utjehu bespomoćnim starcima.Svi oni su “Slaves of the New World“! Svi su oni dijelom priče koju su .upset ispričali kao svoje viđenje današnjeg svijeta zatrovanog svim i svačim. Većini tih stvari samo rijetki uspijevaju otpjevati “Say No“, jer većina ipak podliježe svakojakim današnjim iskušenjima – na odličnoj i brzoj “Temptations” čak i gostuje gitarist Bad Blooda kako bi uobičajenoj HC snazi pridodao malo metalne atmosfere svojim slayerovskim solom.

Pored nekoliko prosječnih i nekoliko odličnih stvari kreiranih po dobrom starom hardcore pravilniku, to je sigurno najspecifičnija stvar albuma, a vjerojatno i najjača.

“I Will Be There” i “Empty Promises” odlično djeluju u onom ubrzanom dijelu HC radionice, a bas i bubnjevi ponosno se vole u lijepom HC ritmu “No Redemption“. Pored njih, naslovna stvar vjerojatno najljepše zaokružuje ovu buntovnu i ponosnu priču, jer vrlo jasno poručuje “We fight for the freedom / Now we are slaves of the new world / We are about to bleed now / if we die, we will come for your souls!“

Nakon toga, što drugo poručiti nego zaželjeti dugu i svjetlu budućnost domaćeg hard-corea i izgovoriti onu paradoksalnu za sve što otpjevaju: “Dečki, iz vaših usta u božje uši…”