Hard rock disco po osmi put

Synth, rock, otkačeni tekstovi i mnogo dobre vibre i zabave oduvijek su bili zaštitni znak detroitskog benda Electric Six.

Ponegdje je ta neopterećenost pogađala genijalnim albumima (“Fire” i “Zodiac“), a ponegdje čistim debaklom (“Switzerland“), ali to su jednostavno oni, uvijek dosljedni sebi, pa čak kad se probaju komercijalizirati s Queen hitom “Radio Gaga”.

Njihov mentalitet im ne dopušta da se previše odmaraju. Dok većina današnjih izvođača između albuma imaju rupe od nekoliko godina, ‘električna šestorka’ si to ne želi dopuštati, pa u maniri rane diskografije albume objavljuju što je češće moguće, što u konačnici ispada jednom godišnje i to najčešće u jesenskim mjesecima.

Naravno, s takvom hiperprodukcijom nitko ne može šamarati perfektne albume, pa se od albuma do albuma osjećaju ogromne oscilacije zbog kojih bi možda bilo bolje po njih da ohlade s tom brzinom izdavanja, ali onda bi se vjerojatno izgubila sva draž koju bend posjeduje.

“Heartbeats and Brainwaves” je već osmi album koji u principu ne donosi ništa novo. Bend i dalje svira moćne rock skladbe uvelike podebljane klavijaturama i žestokim ritmičkim dionicama što je u konačnici donijelo ogromnu količinu energije, ali bez onog karakterističnog vica u pjesmama koji se osjeća na prvu.

Dojma sam da su ovim albumom htjeli isprati ljagu s albuma “Switzerland“, pa su posudili mnoge slične glazbene motive i pružili ponovno jedan sasvim prosječan album gdje se niti jedna pjesma ne ističe na prvu. To je možda prednost albuma jer zvuče dosljednije, ali Electric Six je bend koji može od ničeg složiti nešto, pa “Heartbeats and Brainwaves” ostaje malo razočaranje zbog manjka faktora iznenađenja.

Electric Six odavno je odustao od taktike sa singlicama jer ih je to vjerojatno previše zamaralo. Sada se radije usredotočuju na cjelovitost albuma, pa kakav god on ispao, ima glavu i rep. Ipak, u cijeloj toj dosljednoj zbrci disca i synthpop-rocka (ima tu svega što je teško objasniti u nekoliko crtica), uvijek ispliva poneka pjesma koja bi mogla biti zgoditak za top ljestvice.

Na ovom albumu nekako se ističe “The Intergalactic Version” kao najpopičniji moment u okruženju teškorafalnih pjesama koje balansiraju od gotovo metal verzije Depeche Modea (“Food Dog“) do zaraznih synth melodija koje su najbolje iskoristili bendovi poput The Killersa.

Spomenutu pjesmu najlakše bi bilo opisati kao spoj sanjive elektronike Daft Punka iz ere “One More Time” i himničnosti Musea što je dokaz da je Dick Valentinova ekipa karakteristično sposobna spojiti teško spojive glazbene koncepte. Nažalost, kroz mnoge momente “Heartbeats and Brainwavesa” im to ipak ne uspijeva u najboljoj mjeri, pa bend često klizi već višestruko iskorištenim formama.

Cijeli niz pjesama ima vrlo zarazne refrene što pjesme zasigurno diže od bezličnosti u koju bi upali da nisu dobri barem u tom dijelu, pa vjerujem da pjesme mnogo bolje zvuče uživo gdje se bend može razuzdati do krajnjih granica.

Ono što dodatno uzdiže Electric Six od sličnih bendova tekstovi su pjesama. U njima ima svega i svačega, a ponajprije su prožeti humorističnom crtom običnih događaja s neuobičajenim faktorima, pa se tako često možemo pitati o čemu oni zapravo sviraju/pjevaju. Ta ih crta krasi od samih početaka, a svakim albumom izgleda kao da naprave dodatan korak u besmislenijim tekstovima kojima ponovno uspijevaju zagolicati vlastite fanove.

Još s pjesmama “Danger! High Voltage” i “Gay Bar” čiji su spotovi totalno spaljeni, Electric Six krenuli su svojim putem urnebesnog i zabavnog hard rock disca i vjerojatno će tako nastaviti sve dok se ne raspadnu. Ono što rijetko uspijeva mnogim bendovima, spojili su dobru glazbu i neozbiljne tekstove na najbolji mogući način, pa ne čudi da se u alternativnim krugovima često iščekuje jesen i novo izdanje benda. Dodatni podatak toj tezi su i svi tekstovi pjesama koji procure nekoliko tjedana prije samog izlaska albuma što se rijetko događa i kod mnogo komercijalnijih izvođača.

Horda fanova vjerojatno će i ovom zgodom biti i više nego zadovoljna konačnim rezultatom, ali “Heartbeats and Brainwaves” ubraja se u prosječnije, da ne kažem lošije radove Electric Sixa.

Sve je izdignuto na jedan vrlo moćan zvuk, usudio bih se reći stadionskih proporcija, gdje je možda malo izgubljen ključan faktor: neobavezna razbibriga. Bilo kako bilo, “Heartbeats and Brainwaves” vrlo je moćan album koji spaja osamdesete i glazbu novog milenija uz dobru dozu pozitivne vibracije zbog čega ne može završiti nikako drugačije nego ‘palac gore’.