The Real McKenzies
Westwinds
Datum izdanja: 27.03.2012.
Izdavač: Fat Wreck Chords
Žanr: Folk-Rock, Punk
Naša ocjena:
Popis pjesama:
Kada bih morao uspoređivat ovaj bend s nekim drugim, onda bih rekao kako su The Real McKenzies kao Flogging Molly na steroidima i kojoj čašici viskija viška. No, to ne bi bilo fer ni prema jednom bendu – ono što ih povezuje narodna je folk muzika pomiješana u punk/rock smjesi.
Dok su Dave King i vesela Flogging Molly družina mnogo puta opjevali irsku povijest, McKenziesi svoje korijene vuku iz Škotske, iako su službeno kanadski bend. Mnoge tradicionalne pjesme ‘kapetan’ Paul McKenzie i njegova ‘posada’ zalili su svojim viskijem, kao na prethodnim tako i na ovom albumu.
Većina takvih koktel pjesama zvuči odlično i ako niste bliski Škotskoj ili vas naprosto nije briga, nije teško prepustiti se i uživati, bilo da je pjesma o povijesnom brodu (“The Bluenose“) ili masakru povezanim sa Slavnom revolucijom (“The Massacre of Glencoe“, napisao James McLean), sve zvuče odlično. Najnježnija pjesma na albumu također nije napisana od strane McKenziesa – baladu “Hi Lily” napisao je Rick Tucker i tkogod on bio, sigurno bi bio ponosan na ovu obradu. O pjesmi “Barrett’s Privateers” možete pročitati na internetu, ja ću samo spomenuti kako se smatra neslužbenom himnom kanadske mornarice.
Naravno, ovaj bend ne živi samo na tuđim pjesmama. Od samog početka i pjesme “Tempest” prate nas gajde i prepoznatljiv Paulov glas koji pjeva o stilu života kakav vode on ili njemu slični (“I Do What I Want“, “My Luck Is So Bad“, “Burnout“…) i daje prijateljsku poruku svima koji ga slušaju u najlakšoj pjesmi albuma, “The Message“.
Ploča završava solažom na gajdama, a odmah nakon nje slijedi luda ‘skrivena’ pjesma posvećena jednoj osobi – kojoj otkrijte sami na ovoj divljoj, pijanoj i prije svega prijateljskoj vožnji s Real McKenziesima.
Iako ne nužno, ovakva muzika najbolje prija uz hladno pivo s dobrim društvom ili dupli Old Canadian u obližnjem pubu. Najbolja solucija je ipak uživo na nekom od njihovih nastupa koje prati veliki glas, i nadamo se još jednom na našim prostorima.
Aaarrrr!