Gotovo idealan omjer gitara i elektronike

    2258

    Vuneny

    Whatever Singularity

    Datum izdanja: 09.03.2009.

    Izdavač: Jarring Effects

    Žanr: Drum ‘n’ Bass, Dub, Eksperimental, Elektronika, Trip-hop

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Uncertainty of Signs
    2. Define Violence II
    3. Get Me a Horse (And I’ll Bring You a Musicbox)
    4. re: How We Are Connected
    5. Loving Calm of Your Arms
    6. Fate of Outer Planets
    7. We Gave Vasko Away, and the Plant Is Male
    8. Hold That Thought
    9. Some Savage Animal, a Local Feud or an Avalanche
    10. Whatever Singularity
    11. Partizanska

    Već nakon prošlog albuma “V2“, bilo je potpuno jasno da je BiH dobila novi jaki elektronski bend koji se bezbrižno može uspoređivati s inozemnim maherima pulta. Osnova je u principu ostala ista, i dalje je to moćan rock sastav koji se ne libi poderati tipkice u miksanju svojih pjesama, a cjelina je bučna, prodorna i vrlo interesantna.

    Whatever Singularity” pruža dojam jedne intergalaktičke borbe u kojoj se instrumenti međusobno bore za prevlast kod čovjeka. Gitare, koje uvijek zvuče odrješito prkose naletu sintetičkog zvukovlja, kao da se nalazimo u 2034., a ne na kraju 2009. Tim motivom borbe se najlakše može opisati cijeli album, jer sirov zvuk se ne smanjuje niti u jednom trenutku, već se svakim sljedećim tonom podebljava podižući atmosferu pjesama gotovo do usijanja.

    Vidi se da bend zna postići veliku ritmičnost pjesama, pa koliko god one bile eksperimentalne i neuobičajene u svojim dijelovima, od početka do kraja imaju groove kojim izluđuju slušatelja.

    Za razliku od prijašnjih radova, ovdje možemo reći da gotovo i nema pjevanja. Ima ga, tek u naznakama, ali to više zvuči kao neko mrmljanje nego kao neka smislena melodiozna interpretacija. Rekao bih, to je odlično, jer time su pjesme dobile na većoj mogućnosti da se u njima pokuša dočarati mističnost koja hara u glavama ovih elektroničara.

    Muziku podržava

    Zahuktava se scena na našim prostorima, postoji sve više i više novih i luđih bendova koji se trude pokrenuti raznolike glazbene žanrove s mrtve točke, a elektronika u posljednje vrijeme, koliko god dosad bila van svih mainstreamova (izuzev dancea), ukazuje na najveći pomak, polagano iz undergrounda se šire kao svinjska gripa.

    Vuneny su jedni od predvodnika te scene što je i primijećeno daleko van naših granica, budući da je ovdje ipak premalo interesa za ovakvu (ili bilokakvu) vrstu (‘domaće’) elektronike. Razlog za relativni uspjeh u Europi je vrlo jednostavan jer Vuneny pružaju novi pogled u pomalo stagnirajući zvuk elektronike posljednjih godina.

    Ovaj album sigurno nije nešto najbolje što bend može pružiti, a u to sam siguran jer vidim razvoj njihovih ideja od prošlih do ovog albuma. Rijetko što ponavljaju, glava im je uvijek visoko uzdignuta i gleda prema naprijed pa će sljedeća izdanja biti još dojmljivija, moćnija i bučnija, iako je već i “Whatever Singularity” na vrlo visokoj razini i teži perfekciji miksa gitara i elektronike.

    Muziku podržava