Gospodski album za sve društvene staleže

    4546

    Robert Plant/Alison Krauss

    Raising Sand

    Datum izdanja: 09.11.2007.

    Izdavač: Decca / Aquarius Records

    Žanr: Country

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Rich Woman
    2. Killing the Blues
    3. Sister Rosetta Goes Before Us
    4. Polly Come Home
    5. Gone, Gone, Gone (Done Moved On)
    6. Through the Morning, Through the Night
    7. Please Read the Letter
    8. Trampled Rose
    9. Fortune Teller
    10. Stick with Me, Baby
    11. Nothin’
    12. Let Your Loss Be Your Lesson
    13. Your Long Journey

    Debelo u sjeni ponovnog okupljanja i londonskog nastupa Led Zeppelina, Robert Plant je s američkom bluegrass zvijezdom Alison Krauss objavio album “Raising Sand“. Ipak, taj izraz ‘debelo u sjeni’ treba s velikom zadrškom uzeti za Ameriku, jer je tamo album došao na drugo mjesto prvog tjedna po izlasku i prodan je u 112.000 kopija.

    Što znači da su Ameri jako dobro znali što im je ponuđeno. Koliko god to bilo gotovo pa nevjerojatno, to je najbolji solo plasman dvadeseterostruke dobitnice Grammya i čovjeka koji je s Led Zeppelinima osvajao čelna mjesta k’o od šale. A nije da Robert i Alison sve to nisu zaslužili. Naprotiv.

    “Raising Sand” je doista izvanredan, odmjeren, dobrim dijelom i eksperimentalan album, koji je izmiksao nekoliko stilova kao što su country (najviše), folk, blues, american roots, gospel i rock. Možda i još neki, kojeg ili nisam rezonirao ili sam propustio zapaziti. Pjevane su i svirane ovdje pjesme brojnih priznatih autora, uglavnom ‘starijih’ majstora od formata, kao što su Tom Waits, Naomi Neville, Gene Clark, Phil i Don Everly, Milton Campbell, Mel Tillis ili Sam Phillips.

    One su odrađene na novi, (p)rearanžrani način, a očekivano, glavna su im pokretačka snaga izrazito dominantne vokalne izvedbe, s time da njihova koncepcija i način na koji je rađen i produciran album puno više odgovara Alison. Koja doista ima fenomenalan glas, a uz to ga jako dobro zna koristiti i u svim se navedenim stilskim kretanjima snalazi i više nego dobro.

    Muziku podržava

    Iako u, uvjetno rečeno, dosta nepovoljnijem položaju, i Plant je svoj posao odradio na najbolji mogući način. Uspio je obuzdati svoje prirodne pjevačke mogućnosti i afinitete, ali nikako ne na način da bi ih sputavao u bilo kojem obliku, već se uspio prilagoditi i Alison i formi i zahtjevima koje su pojedine pjesme stavljale pred njega. Poglavito su lijepe suradnje u nježnim duetima, koji dijelom otkrivaju i njegovu osjećajniju, do sada manje istraženu stranu.

    Tako nešto, mislim na snimanje ‘tuđih’ pjesama, Plantu nije strano, no ono što je napravio 2002. godine s “Dreamland” ipak mu je bilo stilski dosta bliskije pa ovdje zaslužuje još više komplimenata. Ipak se morao puno više potruditi, jer bez maksimalne prilagodbe i tolerancije, ovaj poprilično lagani album sigurno ne bi ispao tako dobar. Album koji, da ne bi upao u totalnu melankoliju koja bi eventualno prerasla u dosadu, ima svojih ubrzanja, a poradilo se dosta i na ‘dizanju’ vokalnog i gitarističkog izričaja.

    ‘Totalna’ vokalna suradnja vlada u srednjeritmičnoj “Rich Woman“, koju obilježavaju i laganije solaže, te pogotovo jazzu ‘pripadajući’ basevi. Vrlo je pamtljiva “Sister Rosetta Goes Before Us“, sporiji country naslov s većim Alisoninim angažmanom, kako kroz pjevanje tako i violinu, te uvijek dobrodošlim bendžom, s kojim riječ ‘country’ dobiva svoj (pre)puni smisao.

    Please Read the Letter” ima malo zeppelinskog dodira, izraženijeg Plantovog pjevanja i ‘gitarskijih’ dijelova, što ne čudi, jer se radi o pjesmi izašloj na Page/Plantovom albumu “Walking into Clarksdale” iz 1998. godine. A jače, ali ipak u umjerenim varijantama, izljeve gitarističkog ‘gnjeva’ sadrži “Nothin“, pjesma Townesa Van Zandta.

    Zanimljiv omjer povratka u neka sretnija vremena nudi ‘rockabilliyevska’ “Gone Gone Gone (Done Moved On)“, u originalu stvar Everly Brothersa, a ‘full vokalna’ Alison do izražaja posebno dolazi i u “Trampled Rose“, gdje se čuju jasne violine, akustične gitare i malo je mističnija atmosfera.

    Ipak, mirnoća i smirenost najveća je odlika ovog albuma, a takvim ga dodatno okarakterizira i finalna “Your Long Journey“, prekrasna balada, s puno gospelskih osjećaja. Upravo me ovaj izraz asocirao i dao mi ideju da ovaj album nazovem gospodskim, jer u njemu mogu doista uživati istinska gospoda. I to bez obzira na činjenicu iz kojeg društvenog staleža dolaze.

    Muziku podržava