Goran Bare & Majke: Progresivni Baretov blues

Od prethodnog albuma je prošlo skoro sedam godina, sedam vrlo turbulentnih godina u životu našeg rockera koji je već prošao mnogo toga. Album “Nuspojave”, kako i sam naslov kaže, je upravo to – nuspojava Baretovog života do sada.

Prije par godina najavljivan je novi album Majki, ali jednog jutra Bare se probudio i rekao da sve to ništa ne valja i bacio cijeli album u smeće. Nakon toga je krenuo raditi na novim pjesmama, a kao utjecaje je spominjao krautrock kojeg mnogo sluša u posljednje vrijeme. Ne brinite, “Nuspojave” su Bare kakvog poznajemo.

U tih sedam godina se i nekoliko puta mijenjalo ime samog benda. Bend kojeg smo nekad poznali pod imenom Majke generalno više ne postoje jer se mnogo članova izvrtjelo tijekom godina. Iz tog razloga je vjerojatno bilo ironično i dalje zvati bend Majke pa je istaknuto Baretovo ime, budući da je on neizbježna konstanta. Spekulacije su i oko ovog albuma bile hoće li ga objaviti pod imenom Goran Bare ili Majke, a na kraju je odabrano onako kako se i predstavlja zadnjih godina – Goran Bare & Majke.

Koliko god najave bile čudne, dobili smo u neku ruku album klasičnog Baretovog bluesa koji je pomno brušen do najsitnijeg detalja. Zamislite bilo koju laganiju blues pjesmu koju je Bare (ili Majke) napisao i sad joj dodajte progresiju unedogled (sedam pjesama traje 46 minuta), laganu tminu i odlično izbalansiranu produkciju.

Kad sve tako posložimo, reklo bi se da je ovo vjerojatno i najbolji album u njegovoj karijeri jer je sve dovedeno do stanja perfekcije, ali to ipak nije tako. Koliko god sve na papiru djelovalo idealno, slušajući album ipak se osjeća da su pjesme predugačke i da su se neke na silu produžile. Naravno, ako ste veliki fan maksimalno ćete uživati u albumu, ali nekom prosječnom slušatelju album će brzo dosaditi jer sedam pjesama sličnog tempa i atmosfere, koje traju gotovo beskrajno, pomalo će ići na živce. I to se može u potpunosti shvatiti jer nekad su ovakve pjesme bile presječene razarajućim rifovima, ali ovdje toga nema. Išlo se na zaokruženo progresivno-bluesersku rock ploču, što smo i dobili na “Nuspojavama”.

Uvodna “Ljubav krvari” je Bare u najboljem mogućem izdanju. Iako je epski duga, Bare ovdje priča i priča, dok ga glazbena podloga savršeno prati, čak do povremenih ekstaza u kojima su instrumentalisti stekli slobodu pokazati što sve znaju. To je Baretov blues, to je njegova životna patnja sažeta u devet minuta. Postoji i svjetlost na kraju tunela, samo treba doći do nje.

“To nije igra” je jedno od razočaranja s albuma. Dojma sam da bi ovoj pjesmi odlično odgovarala veća prljavost i nešto žešći aranžman. Ovako je pjesma stala negdje na pola puta, između jake balade i punokrvne rock stvari koja na koncertima može stati uz bok najvećim hitovima Majki.

“Osvijesti me” je vani već godinu dana i ako se pitate kako zvuči ostatak albuma, mogu vam reći da je on dobar pokazatelj. Tu se već sve otkrilo – bogate i vrlo dojmljive glazbene dionice, odlična produkcija, mračne atmosfere, zanimljivi tekst, standardni Bare… Ukratko, ako vam je ova pjesma odmah sjela, sjest će vam i album, ali ako ste imali problem s ovom pjesmom, s albumom ćete imati još većih problema.

“Skarabej Go-Go” je najživahnija pjesma na albumu i tu djeluje stvarno razigrano. Ovdje se mogu uočiti i svi mogući utjecaji koje Bare trenutno sluša, ali oni su ipak bačeni u drugi, ako ne i u treći plan. Upravo taj uvrnuti ritam izdiže pjesmu iz prosjeka, iako i njoj nedostaje malo više prljavštine jer se sve i više nego čisto. Teško je nešto posebno istaknuti do kraja albuma, jer sve je napravljeno s jednakom snagom kao i prva polovica albuma.

I sad, kad sve stavimo zajedno, lako je zaključiti da “Nuspojave” imaju sve što jedan album treba imati. Glazbenici na njemu su vrhunski i zajedno su dobili pravu kemiju koja se osjeća tijekom cijelog izdanja, Bare je na prilično visokom nivou, kako tekstualno tako i pjevački, produkcija je svjetska (tako bi se reklo ako je sve napravljeno vrhunski), pjesme su izrađene do najsitnijeg detalja… Ali… Albumu nešto fali.

Poznajući minuli rad Majki, odnosno prateći Baretovu karijeru, sasvim je jasno da je Bare legendaran, ali u posljednje vrijeme nekako mi se čini da njegova energija kopni. Najavio je dosta mračni album, a “Nuspojave” su djelomično mračne jer bogatstvo glazbenih podloga povremeno pjesmama daje neku vedrinu. I tu dolazimo do glavnog problema: koliko god ove pjesme bile dobre, mišljenja sam da zajedno čine premonotonu cjelinu koja je povremeno teško prohodna za slušanje u komadu.

Sa sedam pjesama u 46 minuta definitivno možemo reći da su pjesme predugačke, ali isto tako nedostaje i neki prljaviji rif koji bi oplemenio cijelu priču. Ili se moglo ići skroz u drugu stranu, maknuti bogatstvo instrumenata i produkcije te jednostavno napraviti bolji, minimalistički album koji bi najviše odgovarao stanju u kojem se Bare nalazi.

Nakon skoro sedam godina čekanja, super je da su “Nuspojave” ugledale svjetlo dana. Možda je sve najavljeno na brzinu, svega par dana prije izlaska albuma, ali album nije izdan na brzaka. Za njegovo dobro, možda bi bilo bolje da i jest, jer ovako djeluje premoćno i previše zaokruženo da bi imalo potrebnu dinamiku. Od Bareta smo svakako čuli i bolje stvari, ali i gore, što u konačnici znači da je album vrijedan slušanja. U kojoj mjeri? Odlučite sami.