Godine ne čine svoje!

Trendu povratka davno zaboravljenih grupa na svjetske pozornice priklonila se i tehno-rock grupa Yes. Yesovci su djelovali sedamdesetih kad su svojim glazbenim ostvarenjima mogli stati uz bok megapopularnog trija Emerson, Lake And Palmer. Nedavno se, zahvaljujući Menartu, i na našem tržištu pojavio DVD “Live At Philadephia 1979“.

Otad se postava grupe nije mijenjala, tako da su ju 2003. sačinjavali pjevač Jon Anderson, klavijaturist Rick Wakeman, gitarist Steve Howe, bubnjar Alan White i basist Chris Squire. Te su godine nastupili na Jazz Festivalu, na kojem uz najpoznatije džeziste nastupaju i slavni rock bendovi. Snimke tog koncerta nedugo su objavljene na DVD-u.

Yesovci na već spomenutom koncertu izvode stare hitove po kojima su prepoznatljivi kao što su: “Siberian Khatru“, “Heart Of The Sunrise“, “I’ve Seen All Good People” i “Roundabout” te neke novije s albuma “Magnification”, snimljenog dvije godine ranije. Novije skladbe nisu toliko maštovite kao one iz ranog razdoblja karijere, a i izvedbe tih skladbi nisu toliko uvjerljive, iako to ne utječe na uspjeh koncerta.

Andersonov je glas čaroban kao i prije 30 godina, a White i Squire i dalje sviraju istom čvrstinom. Howe koji uz električnu svira i havajsku gitaru i dalje drži glazbu na okupu, a Wakeman i dalje pridonosi originalnom zvuku grupe, a svoju iznimnu vještinu sviranja dokazuje energičnom skladbom jednostavno nazvanom “Rick Wakeman Solo Medley” u kojoj koristi elemente rocka, jazza, countrya pa čak i klasike.

Za razliku od većine ostalih ‘povratničkih’ grupa Yesovci nisu izgubili ni čvrstinu ni uvjerljivost. Izvedba je čak i bolja nego 1974., ali stječe se dojam da su u nekim trenutcima izgubili energiju i mističnu atmosferu koja ih prije okruživala. Yesovci su, unatoč većini glazbe koja nas danas okružuje, ostali svoji. Mistični, zanimljivi i nepredvidljivi.