Glazbena podloga za ljubavnu priču Davea Grohla

Foo Fighters odlučili su se malo odmoriti jedni od drugih. Ali, što točno njima znači ‘odmor od Foo Fightersa’? U slučaju te vesele radoholičarske družine to znači najaviti kratku pauzu do sljedećeg albuma i svejedno zajednički ući u studio (ali ama baš svi članovi benda!) da nešto snime! Eto, to je Dave Grohl, to su Foo Fighters… To je soundtrack za “Sound City“.

Ljubavnu priču Davea Grohla prema dobroj staroj mikseti i dobrom starom kalifornijskom studiju već smo doživjeli u jednom nesvakidašnjem i neponovljivom dokumentarcu. No, ni to nije bilo dosta, pa je Grohl odlučio složiti kosture pjesama i pozvati svakojaku ekipu koja je imala veze s tim studijom da daju svoj obol i da od toga naprave soundtrack. Svi su odradili jednodnevni session koji je rezultirao s 11 spontanih pjesama u kombinacijama koje zbilja nemamo prilike često čuti. Okej, Nirvana se već skoro okupila na “I Should Have Known” na zadnjem albumu Foo Fightersa, ali vidjeti ih fascinirane i čuti ih kako daju pratnju velikom Paul McCartneyu na “Cut Me Some Slack” nije višekratna pojava!S druge strane, kad vidite da je upomoć uskočio Josh Homme to ne samo da nije čudno, već je i apsolutno fer, jer ubrzo će Grohl već drugi put uskočiti na bubnjeve za Queens of the Stone Age. Homme je ovdje odradio tripasto luckastu “Centipede“, ali se pridružio i na “Mantra” – zanimljivoj laganici koja je imala čast da okupi tri zbilja jebene face – Grohla, Homea i Trenta Reznora na klaviru!

Sam Grohl malo je pjevao (na Foo Fighters laganici “If I Were Me“), McCartneyu je bubnjao, a gitaru je svirao gotovo svuda. Posebno je dobro kliknuo s ritam ekipom iz Rage Against The Machine na “Time Slowing Down“, a pretpostavljam da je ponajviše ponosan na generacijski spoj “You Can’t Fix This“. Fleetwood Mac i Stevie Nicks dali su dodatnu notu projektu i dokazali da je vjerojatno najproblematičniji dio ovog albuma – riječi.

Dokazuje to old school punkerska “Your Wife Is Calling” s Lee Vingom iz benda Fear i inače odlična “Heaven and Hell” s ekipom iz Black Rebel Motorcycle Club. Zato se Corey Taylor potrudio i lijepo obojio kompletnu “From Can To Can’t“, te dokazao da njegova prisutnost na modernoj rock sceni nije slučajnost i da mu uz pozadinu ovakvih faca ne mora biti toliko teško složiti dobru post-grunge stvar. Nešto što mu sa Stone Sour rijetko uspije…

Ima tu isforsiranih kombinacija, ima pjesama koje su zbilja samo pomoćnici u odavanju počasti, ima super dijelova i nekoliko pravih highlighta. Baš zato ovaj album i nije namijenjen da ga se gleda kroz analitički kritičarske naočale. Osim što je sam po sebi soundtrack i pratnja dokumentarnom filmu, ovo je tribute jednoj tehnološkoj napravi koja je, kunu se svi u to – imala dušu!

Taj romantični pristup dao je šarma cijeloj priči koja je zaokružila Grohlovu želju da ovim višenamjenskim projektom spriječi da neke stvari budu zaboravljene i pokopane bagerom. Studio koji je ‘spasio’ rock glazbu definitivno zaslužuje ovako zanimljiv sprovod. Ili barem zamrzavanje u Grohlovom podrumu do nekih drugačijih vremena.