Glas za anarhiju

Jedno od najjačih imena proizašlih s alternativne scene ex-YU posljednjih godina je makedonska četvorka Bernays Propaganda. “Happiness Machines” (2009.) i “My Personal Holiday” (2010.) jako dobro dokazuju tu tvrdnju.

Prva dva albuma došla su u relativno kratko vrijeme sa svega godinu dana razmaka, nakon čega su si dečki uzeli slobodno i počeli prašiti s bendom Xaxaxa. Početak 2013. bio je odličan moment da se Bernays Propaganda vrati i ponovno traži socijalno-političke promjene, a ta revoltna atmosfera može se vidjeti i na vijestima gdje možemo pratiti da se događaju previranja i neredi u Makedoniji.

U takvoj atmosferi koja nije ograničena samo na Makedoniju, već je približno svugdje tako (osim kod nas gdje nas uporno tlače, a mi se ne želimo pobuniti), nije teško pronaći motive i inspiraciju za novu dozu angažiranosti što se može iščitati i iz samog imena albuma “Zabraneta planeta“, odnosno naslovnici albuma.Post-punk koji Bernays Propaganda ponovno ispucava dobro nam je poznat i od ranije. I dalje tu pršte vrlo disharmonične i nabrijane gitare, brutalne, ali opet vrlo plesne bas dionice te ritmični bubanj, dok sve pred mikrofonom vodi Kristina. Uigrana četvorka pokazuje kako rastu iz albuma u album i kako su najbolja i najkreativnija vremena tek pred njima. Iskustvo koje stječu s pregršt svirki uzduž i poprijeko Europe očito im daju snage i nadu da će jednom anarhistička vizija razbiti trenutne ograničavajuće političke sustave.

Uzori benda i dalje leže u počecima post-punka, tamo negdje u ’70-ima. i ’80-ima., ali s modernijom vizijom koju su donijeli revival bendovi posljednjih desetak godina, što znači da je sve zapakirano vrlo efektno i dinamično, plesno i ubojito. Promjene su nužne i to je poanta.

Već u uvodnoj “Pogrešno zname” ukazuju kako je nepravedno da tisuću ljudi žive kao grofovi nauštrb drugih koji žive u neimaštini, praktički bez krova nad glavom. “Makedonski son” nastavlja s projekcijom ljudske glume i stavljanja ljudi u šablone, jer ako ne želiš biti politički podoban, neće te biti nigdje. Kada sam prvi put čuo “A Bone to the Dog” zamislio sam kako bi danas zvučao Gossip da nisu otišli u pop vode i omekšali svoju angažiranost. Pred kraj bih još istaknuo posljednju “Leb i igri” koja ima najtmurniju atmosferu spojenu gotovo s gothic rockom uz dominantan bubanj. Dajte ljudima ‘kruha i igara’ i svi će biti sretni…

Ako uzmemo u obzir i albume Xaxaxa, ova makedonska ekipa stvarno ima što za reći i zna to prezentirati ljudima oko sebe. Bijes i nezadovoljstvo onim što ih okružuje iskanalizirali su ponovno u vrlo moćnu i upečatljivu glazbenu kulisu koja će ponovno biti u vrhu regionalnih godišnjih lista. Ali što im to znači kad je i dalje sve trulo oko nas, ljudi na vlasti se mijenjaju, ali prosperitet svih nas debelo propada. Nužne su velike promjene, Bernays Propaganda o tome priča već godinama, a “Zabraneta planeta” još je jedan jak malj za rušenje nepremostivih zidova.