Glas iz Dukatele

Gitarist Josip Joe Pandur i pjevačica Maja Grgić su simpatičan duo koji vole svirati jazz, soul, bossa novu i sve između. Skupa sa svojim kolegama, pratećim glazbenicima, imaju pozamašan staž nastupa po priredbama (eventima), klubovima, a nadajmo se jednog dana i većim prostorima.

Glas Maje Grgić jamačno ste čuli, samo ne znate da je to ona. Riječ je o reklami ‘uz perec uz kruh, za tijelo i duh, Dukatela’.

Ipak, uspon do te reklame nije bio lagan, treba spomenuti da je dotična dama svoj glas trenirala na jazz akademiji u Grazu, za razliku od 90% ljudi iz show bussinessa koji Graz povezuju samo s dućanima na kojima piše Ikea. I to se primijeti, vokalna interpretacija je jednostavno fantastična.

Nakon dvije godine snimanja, i kako u bilješci kažu, samofinanciranja, povlačenja veza i nagovaranja izdavačkih kuća, duo Grgić-Pandur je snimio svoj prvi album na kojem nas očekuje opuštena, pomalo lijena, ali vrlo topla glazba za valjuškanje u krevetu kada je nedjelja ujutro, a vi ste se probudili nekoliko sati prerano.

Zvučna slika je bogata prijateljski nastrojenim premazima, koji, čak iako nismo najraspoloženiji taj dan, razvlače usne slušača u obliku zadovoljnog osmijeha. Joe je naučio staru poslovicu velikog Jerrya Garcie: ‘Bitno je ono što ne odsviraš’, drugim riječima, njegove gitarističke dionice su pametne, decentne i nenametljive.

Uz Joea na gitari i Maju na vokalu, veliki doprinos je dao Mateo Martinović, koji je potpisao glazbu za 4 skladbe. Tu je i neizbježni Matija Dedić, koji je donio Joeu i Maji pjesmu “Laki dodiri“, prvu pjesmu za koju je osobno napisao tekst.

Ostatak tekstova na albumu je uglavnom napisala Maja, dok su za skladanje odgovorni već spomenuti Mateo Martinović i Matija Dedić te Mathias Duplessy i Goran Rukavina.

Na “Crno bijelom” najviše upada u uši opuštena, tiha, nježna i mirna atmosfera koju je vrlo teško generirati, a da se to ne interpretira kao dosada. Tu su prepreku Joe i Maja uz malu pomoć prijatelja više nego uspješno preskočili.

“Sjena“, “Ostani s njom” i “Pokušaj shvatiti” bi se mogli nametnuti i širem slušateljstvu. To osobito vrijedi za “Pokušaj shvatiti“, koja sa svojom pop soul stilizacijom podsjeća na radove Christine McVie iz Fleetwood Maca.

“Nemojte biti previše kritični”, kaže Pandur na kraju svoje bilješke. Nema razloga, Joe. Koncept drži vodu, a sada je na redu nadati se da će to što više ljudi prepoznati. Držim vam fige.