Gaga pogodila s rock teškašima

    1067

    Lady GaGa

    Joanne

    Datum izdanja: 21.10.2016.

    Izdavač: Interscope Records

    Žanr: Pop, Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Diamond Heart
    2. A-Yo
    3. Joanne
    4. John Wayne
    5. Dancin’ in Circles
    6. Perfect Illusion
    7. Million Reasons
    8. Sinner’s Prayer
    9. Come to Mama
    10. Hey Girl feat. Florence Welch
    11. Angel Down

    Izgleda da je ‘uspjeh’ njene prijašnje kolekcije s novim pjesmama “Artpop” toliko očarao Lady Gagu da je odlučila da je bolje da tako nešto više nikad ne ponovi.

    Stoga je Gaga odlučila pozvati u goste teškaše kao što su Father John Misty, Josh Homme, Beck, Mark Ronson i Florence Welch, pa ako oni ne izvuku situaciju, neće nitko. I bome, pristup se isplatio. “Joanne”, inače posvećena očevoj sestri, Gaginoj teti, stvarno zvuči bolje nego “Artpop”, štoviše, zvuči kao nešto što bi se i inače moglo slušati. Poznavateljima opusa Gaginih pobočnika neće biti teško prepoznati tko je supotpisao koju pjesmu, što pogotovo vrijedi za uvodnu “Diamond Heart” koja bi valjda i na češlju zvučala kao da ju je supotpisao Josh Homme, koji ima prste i na još jednoj pjesmi, “John Wayne“, i tu se također osjeti njegov pečat. Naslovna pjesma je introspektivna country-folk stvar koju je Gaga obogatila s nekoliko elektroničkih trikova za koje je upitno koliko su potrebni. Elektronika i raznorazni dubstep, dancehall i tome slični zahvati su vjerojatno tu da daju dojam kako je ovo ipak ploča od Lady Gage, i kako je gđica Germanotta djeva koja je i dalje vrlo suvremena i u trendu, no osobni je dojam da je Gagi pukao film od stvaranja privida pop-princeze, pop-monstrumčića ili čega već, da bi Gaga prekinula sa svim tim i da bi radije od toga stvarala radije, štajaznam, madrigale, pjevušila ilahije ili prašila stari dobri rock’n’roll.Ono po čemu najviše poznajemo Gagu je i najslabija karika albuma. Recimo, singl “Perfect Illusion” je tako dobra stvar da je ne treba slušati do kraja – već se sve zna nakon prvog refrena, što će se dogoditi do kraja pjesme. Zato countrificirana “Million Reasons” je bolja od ičeg što je Adele pokazala s “25”, što možda i nije neki kompliment, no Gaga u toj pjesmi pokazuje interes i bar malo autentičnosti. Od razvikanijih autora na ovom albumu u Gagin senzibilitet najbolje se uklopio Father John Misty svojim doprinosima.

    Za kraj nam je Gaga ostavila poslasticu: eltonovska, klavirska kritika crkvenog zveckanja oružjem “Angel Down” će vjerojatno biti ono što je Massimu Saviću “Krug u žitu”, koncertni moment kada se emocionalnost i uznositost izvođača i publike sjedine u kolektivnu katarzu.

    Uz par crnih rupa ovaj je album čisto dobar primjer kako će dobri rock autori uvijek imati posla pa makar im rad bio uneređen s naramkom trendovskih zvukova, i nekonzistentan u senzibilitetu. A Lady Gagi slijedi kompliment što se nije skroz uvukla u ziherašenje, i što je najveći šok ovog albuma solidnost, jednostavnost i srčanost pjesama i vokalne izvedbe – osobine koje su, barem kod potpisnika ovih redaka, uvijek u modi, bez obzira tko ih komponirao.

    Muziku podržava
    Stisni