Freak folk sanjarenje

Da se iz naših krajeva može doći do neke popularne svjetske face, poznata je stvar, ali kada uzmemo u obzir priču o beogradskom sastavu Stray Dogg, tada sve zvuči fascinantno, pomalo nestvarno.

2010. Dušan Strajnić počeo je samostalno muzicirati, a tijekom 2011. složio je bend i izdao vrlo hvaljen album “Almost”. Priča o njemu se zakotrljala, pa je već krajem 2012. izdao novi album “Fire’s Never Wrong” na kojem mu gostuje, pretpostavljam, jedan od najvećih uzora, Devendra Banhart. Iako je to super, možda je bolje da se to i nije dogodilo jer pjesma “Time” najgora je i najdosadnija na albumu.“Fire’s Never Wrong” pokazuje djelomično odmak od prvijenca, iako su teme i dalje ljubavnog karaktera. Melankolija i emotivnost americane i dalje su izbačene u prvi plan, a sanjivost vokala daje dodatnu boju zvučnoj slici koju bend proizvodi. Kad smo već kod benda, moramo napomenuti da se on sada proširio na šest članova što se dobro osjeća u skladbama.

Uvod albuma je vrlo obećavajući jer “Disappear” je prekrasna minimalistička pjesma koju nosi emocija, “Don’t Go” također je vrlo upečatljiva ljubavna balada u kojoj usna harmonika ponese melodiju, “Sail Away” zavađa svojim banhartovskim štihom, dok je “Soul” najdinamičnija, prava bendovska americana stvar.

Drugi dio, od užasne “Time” pa nadalje, okreće se nekim zatvorenijim glazbenim temama, često vrlo psihodeličnim i komornim zbog čega mi se čini da je ovdje htio dobiti na atmosferi koju pruža Kurt Vile na svojim albumima. U tom dijelu je svakako najdojmljivija naslovna skladba “Fire ‘s Never Wrong“.

Suradnja s Devendrom odlična je stvar i trebala bi biti dobar marketinški trik kada jedan toliko cijenjeni autor uleti u neku regionalnu priču, ali nažalost, ovdje njegovo gostovanje zvuči kao da su imali pet minuta da nešto naprave, od čega su četiri protekle u dogovaranju kako. Šteta da je tako ispalo, pa je za cijeli koncept možda bolje da se izbacila ta pjesma jer nema nikakve koristi od nje.

Kada bismo izuzeli “Time”, mogli bismo reći da se jasno vidi otvaranje Stray Dogga na više nivoa. Nije sad ljubav jedini pokretač u lirici, a bome i nadodavanjem novih članova u bend dobili smo širinu zvučnih kulisa koje su se sad uvelike odmakle u odnosu na početke. Naravno, tu bih volio još istaknuti vokal koji nije dovoljno izražen, ali je dovoljno dobar da interpretativno iznese melankoliju i emociju koja je potrebna.

U zaključku možemo reći da su Stray Dogg vrlo potentan bend koji je u iznimno kratko vrijeme (manje od dvije godine od osnutka) napravio mnogo, dva vrlo dobra albuma i suradnja s Devendrom Banhartom prednjače u tome, pa sa znatiželjom čekamo kako će dalje.