Folk dragulj za zimske dane

Priča švedskog dua Flora Cash počela je ‘susretom’ na Soundcloudu, nastavila se na Skypeu i traje do danas.

Shpresa Lleshaj i Cole Randall nisu samo glazbeni nego i ljubavni partneri, koji od samih početaka intenzivno grade svoj odnos čiji je krajnji proizvod Flora Cash. Prvi EP “Migty Fine” izdali su 2012., dakle, jako brzo nakon upoznavanja. Slijedili su “Made It For You EP” iz 2013. te, godinu nakon, “I Will Be There EP”. Ove godine objavili su “Can Summer Last Forever?”, također EP, kao i sva ostala izdanja. Tu i tamo izbacili bi poneki singl te obrade Tima Buckleya (“Song To The Siren”), Ellie Goulding (“Love Me Like You Do”) i Mumford & Sons (“Hopeless Wanderer”).S obzirom na činjenicu da Skandinavija obiluje kvalitetnim glazbenicima, raznih žanrova, nije čudno da su Flora Cash pravi mali dragulj. Svojim su izričajem najbliži indie folku, ali još više folktronici. Sanjive i lagane pjesme umotane u jednostavne aranžmane, ostavljaju dojam lakoće stvaranja glazbe te čistoće izraza. Vokalno se Shpresa i Cole izmjenjuju, tako da je dojam još efektniji.Suradnja između njih teče prirodno i nepatvoreno te njihovi svijetli vokali zvuče neposredno i iskreno. Pitanje može li ljeto trajati zauvijek savršeno se izražava na ovom izdanju. Glazba doista zvuči kao ekspresija ljeta i tople atmosfere, koja ipak ne zalazi u potpunu opuštenost. Postoji doza melankolije osjetna u nekim pjesmama u kojima prevladava Shpresin vokal.

Iako ne postoji inovativnost u ovom izdanju, zasigurno postoji inventivnost. Flora Cash spaja folktronicu i dream pop na jako dobar i svjež način pa u konačnici zvuče više skandinavski, nego američki ili britanski upravo zbog spoja svjetla i melankolije. Flora Cash nisu utopljeni u jednoličnosti zvuka. Igraju se glazbenim mogućnostima na način da uspijevaju zvučati iskričavo, privlačno i stilski dotjerano.

Teško je prepoznati dominantni stil kojem teže. Slučaj je prije taj da su spojili razne podžanrove i silnice, spojili ih u dobar miks te dodali svoj pečat.

“For Someone” je najintimniji moment albuma u kojem se vokali nadopunjuju na najdojmljiviji način, dok je “Atone” bajkovita folk numera u kojoj je vidljiv element melankolije. Osim ove dvije numere, završna “Pharaoh” pokazuje tu iskričavost kojoj teže.

Nemoguće je izdvojiti manje kvalitetnu stvar na albumu jer su uspjeli jednim malim izdanjem pokazati svu raskoš svoga talenta i sposobnosti.

U “Nightmare” su pokazali koliko suvereno vladaju kolažiranjem raznih podžanrova, a s “Down On Your Knees” su otišli još korak dalje s Coleovim vokalom koji jako podsjeća na Bena Howarda, ali malo žešćeg.

Flora Cash su izdali EP savršen za slušanje u zimske dane, da podsjeti na ljeto, ali i za ostatak godine jer jednostavno se radi o jako dobrom izdanju. Ovaj je duo zanimljiv i svjež, pravi mali folk dragulj, što smo i navikli od skandinavskih glazbenika.