Fogerty se nastavlja vraćati samom sebi

Nakon što je sa albumom “Revival” iz 2007. oživio zvuk Creedence Clearwater Revivala, John Fogerty se novim albumom “The Blue Ridge Rangers Rides Again” vraća The Blue Ridge Rangersima, odnosno svom prvom solo albumu kojeg je objavio sa spomenutim imaginarnim bendom.

Oba albuma su uglavnom sastavljena od obrada koje se na “Rides Again” kreću od pjesama country i rockabilly legendi poput Bucka Owens i Gennea Simmonsa, do folk-rock kantautora iz sedamdesetih poput Johna Denvera i Johna Prinea.

Albumi se razlikuju po tome što je na prvom Fogerty sam odsvirao sve instrumente, dok je na ovom imao sigurnu podršku session glazbenika. Produkcija i aranžmanani su ipak Fogertyevo djelo, koji je na taj način po svom starom običaju zadržao kontrolu u svojim rukama.

Uvodna obrada Johna Prinea “Paradise” postavlja kurs za cijeli album, koji će do kraja ploviti kroz opušteno honky-tonk raspoloženje i zvukove countrya i američke roots glazbe. Steel gitare, mandoline, violine i harmonični back vokali uokviruju svaku pjesmu, dok Fogertyevo karakteristično prkosno pjevanje – s povremenim uzvicima kao dokazom dobrog raspoloženja – pumpa živost i u brojeve srednjeg i sporijeg tempa.

Zvukom donekle odskače tek ‘popističnija’ “Change In The Weather“, Fogertyeva obrada vlastite stvari sa zaboravljenog albuma “Eye Of The Zombie“.

Teme pjesama su klasične country priče o ljubavi i smrti te borbama unutarnjih anđela i demona. “Garden Party” Ricka Nelsona u kojoj gostuju Don Henley i Timothy B. Schmit iz Eaglesa dobro pristaje Fogertyevom tvrdoglavom karakteru, ali smireni ton pjesme odaje dojam čovjeka koji se možda nije pomirio s svima, ali se pomirio sa sobom.

Album zatvara ‘moneymaker’ duet s Bruceom Springsteenom “When Will I Be Loved“. Njihova dva žilava i hrapava vokala si savršeno pašu. Aranžman pjesme je nepretenciozan, atmosfera je vesela, ali nije ekstatična, a takav je uostalom cijeli album.

Creedence Clearwater Revival su zvučali donekle staromodno i u svoje doba. Kad su svi pokušavali biti progresivni oni su bili okrenuti tradiciji. Vraćanje starim stilovima stoga za Fogertya nije ništa drugo nego vraćanje samom sebi.

“Rides Again” ipak nije oponašanje klasičnog country zvuka, već je bliže country-rocku kako ga je zamišljala njegova generacija, odnosno ‘kozmičkoj američkoj muzici’ Grama Parsonsa koja jednako duguje i Hanku Williamsu i Elvisu Presleyu.