Fini nastavak Hari & Fat Sonsa

“Green Line – Red Line” bio je jedan od najboljih indie pop albuma u prošloj godini, a već na početku ove, dobili smo nastavak u vidu EP-a “Songs for Bad Weather”.

Zima je bila vrlo prevrtljiva, posebno u svojem finišu gdje smo imali sve moguće vremenske uvjete, a kiša i hladnoća često dovodi do lošeg raspoloženja, pa se vjerojatno Haris s ekipom (koja se nešto promijenila u odnosu na prošli album) okupio u nekoj grijanoj garaži da bi napravili nešto čime bi razveselili sebe, ali i ljude oko sebe.Bolje nisu mogli pogoditi jer “Songs for Bad Weather” jest ono što trebaju ovakva sumorna vremena (tu sad ne mislim samo na vremensku prognozu), niz vrlo optimističnih i vedrih pjesama koje asociraju na ljeto, plaže i razbibrigu.
Ono što sam rekao i kod recenziranja prvog albuma, zvuk Hari & Fat Sonsa se bazira na akustičnijem dijelu brit-popa, počevši od The Beatlesa, pa do bendova novijeg datuma, a nekako bi ih najlakše usporedio s Ocean Colour Scene s napomenom da su Harijevi debeli sinovi vedriji i spontaniji.

Ne znam kako bi se Harijev vokal snašao u nekom drugom žanru, ali u ovakvom indie popu idealno vodi svoje pjesme u kojima lirički propitkuje svoja sanjarenja, samoći, ljubavi i sličnim temama koje muče mnoge mlade individue.

Tako već uvodna “Who I Want to Be” ima zarazni ukulele u prvom planu i zaraznu melodiju koja će vrlo brzo ući u vaše uši i teško izaći, baš kao i dobar dio prvog albuma. Sljedeća “Whale” najviše asocira na Ocean Colour Scene, a refren koji se sastoji isključivo od ‘lalala’ (takvi refreni često znaju biti iznimno iritantni) djeluje toliko milozvučno da će pjesma nakon prvog slušanja gotovo sigurno ići u repeat mode.

Prvi dio albuma se zatvara s instrumentalom “Basswood Boulevard” koji ima svojeg ‘prijatelja’ na kraju albuma u vidu “Falling Leaves“. Te dvije minijature se fino uklapaju u cijelu viziju EP-a i zanimljivo je vidjeti da svaka strana EP-a ima svoje finale.

Drugi dio EP-a kreće sa “Summertime“. Iako ima nekako najveseliji naslov, to je najsjetnija pjesma albuma, a govori o post-ljetnom vremenu gdje se dvoje zaljubljenih rastaju jer svatko živi na drugoj strani svijeta, dok je “The Next Morning” jedna od najvedrijih pjesama o prekidu veze.

Ako je “Green Line – Red Line” bio vrlo dobar album, tada je novi EP pravi pogodak jer je u tom formatu došlo još više do izražaja sva emocija koja izlazi iz pjesama Hari & Fat Sonsa. Niz prekrasnih akustičnih melodija ukrašenih izvrsnim dodacima poput ukulelea, trubača ili back vokala pokazuju da smo u Sisku dobili vrsnog autora koji spada u sam vrh našeg akustičnog indie popa.

Htio bih još nadodati da je producent većine pjesama Mark Mrakovčić koji se još jednom pokazao kao pravi pogodak kao i u slučaju mnogih albuma proteklih par godina. Mark većinom producira mlađe snage i to čini vrlo vješto čime pjesme mnogih autora dobiju baš ono nešto što bi svaki producent trebao podariti izvođaču da napravi potreban iskorak.

“Songs for Bad Weather” možete besplatno skinuti i filati se s njime do besvijesti jer kao što sam naslov kaže, ovo su pjesme za loša vremena i sigurno će vas oraspoložiti.