Finalno sazrijevanje

Grave se ubraja u pionire švedskog death metala koji je svoj uspon započeo početkom devedesetih.

Uvijek su bili i ostali uz bok sa svojim prijateljima Entombed,
Unleashed, Dismember i još nekolicinom švedskih bendova, koji su u tim
vremenima pokorili death metal svijet i pripadaju im velike zasluge za
ekspanziju interesa za ovaj metalni subžanr.

U 26 godina postojanja ovo im je deseti studijski album, koji je dobar, slušljiv, potentan. Uz stvoritelja benda Olu Lindgrena, te bubnjara Ronniea Bergesthala novopridošli članovi su basist Tobias Cristiansson, koji se nakon raspada Dismembera priključio Graveu, te gitarist Mika Lagren. Izgleda da se Ola nije umorio od promjene članova benda, pa je za ovaj album sastavio jako dobru, kvalitetnu i brzo uigranu ekipu.Lepršavost, srednji do umjereno brzi tempo s naglaskom na brže dionice, prevladava na cijelom albumu, a to ga čini slušljivim te nimalo dosadnim. Nema blastbeata, nema razaranja, ali žestine, kako bubnjarske, tako i gitarske, karakterističnih dubokih vokala, toga ima u dovoljnim količinama. Nakon uvoda “Dystopia” kreće ‘direkt u glavu’ – gitarski riff, te prepoznatljiv ‘tupa-tupa’ bubanj, koji sačinjavaju petominutnu “Amongst Marble And The Dead“.

“Encountering The Divine” i “Perimortem” daju naglasak na one ‘šporke’ gitarske dionice poput onih s početka ’90-ih. tipa Entombed i njihove “Left Hand Path”, što je izuzetan ugođaj, jer slušajući ih, zazivaju sjećanja na doba kada je sve počelo i kad se na sav taj glazbeni pokret, kao i ljude koji sviraju i slušaju takvu glazbu gledalo s dozom prezira i ironije. “Plague Of Nations” također nudi umjeren tempo, koračnicu, ali i gitarski solo pun tremola, cviljenja i plača, što je karakteristično za solaže poljskih death veterana Vader, a za kraj ostaje najduža, sedmominutna psihodeathdelija “Epos“.

Ovaj je album lijepa prigoda da mlađi fanovi dožive reinkarnaciju deatha ’90-ih., a stariji da uživaju i prožive svoju drugu mladost. Album koji se može svrstati tik do, “Into the Grave” (1991.), “You’ll Never See…” (1992.) i “Soulless” (1994.), prva tri studijska izdanja Gravea.