Filmsko putovanje starog majstora

Nakon petnaest godina, deset objavljenih i više od milijun i pol prodanih albuma diljem svijeta, fantasy sagama došao je kraj. Luca Turilli i Alex Staropoli odlučili su prijateljski se razići i krenuti svako svojim putem, zadržavajući ime Rhapsody uglavnom zbog nastavka s istim umjetničkim mogućnostima, s obzirom da su obje strane mnogo uložile u bend.

Alex Staropoli odlučio je nastaviti s Rhapsody Of Fire, dok je Luca Turilli u svoj glazbeni put krenuo pod imenom Rhapsody, dodajući svoje ime iznad loga, zbog ranijih pravnih problema koji im zabranjuju samostalno korištenje imena Rhapsody.

Originalni pjevač Fabio Lione ostao je s Alexom, a Luci su se pridružili gitarist Dominique Leurquin i basist Patrice Guers, dok je bubnjar Alex Holzwarth odlučio biti uz oba benda. Naravno da je to mnoge zbunilo, no Turili naglašava kako je “Ascending To Infinity”, jedanaesti album, nastavak dosadašnjeg rada, s razlikom u temama koje ovaj put ne prate fantasy sagu, već donose više slobode, okrunjene motom ‘rođeni da zvučimo filmski’. Jer i nakon 20 godina Turilli je nastavio u novu avanturu sa starom ljubavi, a to su film i soundtrack.Jedan od problema, koji je na trenutak pod upitnik doveo i sam nastavak rada, bio je pronaći novog pjevača, a s obzirom da Turilli sklada stilski različite pjesme, činilo se to gotovo kao nemoguća misija. No sasvim slučajno problem je ‘riješio’ Fabio Lione, koji je Turillia upoznao s Alessandrom Contiem, pjevačem iz Modene, koji je studirao na Corale Lirica Rossini, gdje i slavni tenor Luciano Pavarotti. Alessandro se pokazao kao pravi izbor, jer može pjevati u jako visokim tonalitetima gdje jednako tako zvuči snažno, te uz operni pristup skladatelju daje mogućnost stvaranja bez granica.

To je donijelo novu dimenziju pjesmama, no u nekima bi možda moglo biti previše ‘opernih’ elemenata. Još jedan ‘plus’ prilagodba je tekstu, odnosno Alessandro jako lijepo iznosi emocije tijekom pjevanja, i ne morate previše poznavati talijanski jezik da biste shvatili raspoloženje o kojem tekst govori. “Ascending To Infinity” donosi neke karakteristične dionice na koje smo do sada već naučili, odnosno osjeća se utjecaj ranijih uradaka Luce Turillia, no velik naglasak je na filmskim elementima, što je, uz tekstualnu raznolikost, ključna stvar. Tekstovi su filmskog potencijala, pa se tako pjeva o Excaliburu, povijesnim događajima, Danteovom paklu, borbi Titana…

Kroz album se provlače pjesme nabijene energijom, snažne, ali tu su i one laganijeg tempa i romantičnog ugođaja, duet, čak i stilski različiti zborovi koji sa sobom nose različite uloge. Negdje imaju više operni prizvuk, kada trebaju dočarati filmsko ozračje, a negdje je to više epski, kada donose na snazi pjesme i podržavaju vodeću melodijsku liniju koju izvodi pjevač. Zanimljivo je da se i tu nastavilo s talijanskim jezikom, no ovaj put su gotovo sve pjesme otpjevane na njemu, uz eksperimentiranje s nekim drugim jezicima, što je za sobom povuklo i takav prizvuk. Svakako treba pohvaliti produkciju, jer na svakoj pjesmi lijepo se mogu čuti sve dionice, dosta su čiste, a i ‘umjetni’ dijelovi ne zvuče toliko sintetično.

Tako najavni singl “Dark Fate Of Atlantis” predstavlja rast, razvoj i pad starih civilizacija, tipičan ciklus čovječanstva, teme zbog čije je univerzalnosti korišteno nekoliko jezika, poput grčkog, talijanskog, engleskog, latinskog… A zbog toga su se koristili zvukovi koji to predstavljaju, pa pjesma poprima orijentalne elemente.

“Dark Fate Of Atlantis” dio je mini koncepta koji čine četiri pjesme, a tu su još “Quantum X”, “Ascending To Infinity” i “Of Michael The Archangel And Lucifers Fall”, koje se bave temama od religije, preko znanstvene fantastike do kvantne teorije, paralelnih dimenzija… Upravo one stvaraju sliku naslovnice, zamišljene kao razrušen grad u kojem se nalaze astralna vrata koja dopuštaju drugim bićima da dođu na naš planet. Izradio ga je kolumbijski umjetnik Felipe Machado Franco, koji je radio naslovnice za albume “The Frozen Tears of Angels”, EP “The Cold Embrace of Fear” i posljednji albumu sage “From Chaos to Eternity”.

Album otvara intro “Quantum X” iz kojeg se može čuti upravo nešto moderniji zvuk, a kroz naraciju se otkriva sadržaj mini koncepta i poziva slušatelja na nevjerojatno putovanje kroz svijet čuda, koje ga neće ostaviti ravnodušnim. Na njega se nadovezuje naslovna “Ascending To Infinity”, koja od početka donosi snagu i virtuoznost, a Alessandro svojim vokalom unosi strast i čvrstoću koja se na trenutke pretvara u nježno otpjevane note koje kao da pomalo prizivaju sjetu, dok podrška zbora stvara sliku koja kao da govori o epskoj borbi ‘prsa o prsa’. Već se ovdje osjeti utjecaj filmskih elementa i može se stvoriti dojam da gledate kakav trailer avanturističkog filma.

Duet donosi pjesma “Tormento E Passione“, u kojoj se Alessandru pridružila pjevačica Sassy Bernert. Osjeti se intenzivan utjecaj klasičnih djela, od laganog klavirskog uvoda koji se pretvara u virtuoznu bujicu nota koje kao da se ‘bore’ jedna protiv druge, a na trenutke u refrenu Alessandro i Sassy zvuče kao da uprizoruju tragičan treći čin, što donosi tamu i agoniju koja razdire iznutra. Iako je album uglavnom sastavljen od energičnih pjesama, javila se tu i jedna laganija, koja je u konačnici ipak dala ‘kočnicu’ kompletnom sadržaju i gotovo da tu ne pripada. Riječ je o pjesmi “Luna“, na kojoj se Alessandro možda dovoljno potrudio, osjećajno ju je otpjevao, sve su lijepo popratile orkestralije, ali nekako odudara ženski vokal koji se pojavljuje s engleskim tekstom (u osnovi je na talijanskom), a uz jako jednostavan ritam koji drži bubnjar, daje prizvuk pop pjesmuljka, što se nikako ne slaže u koncept ostatka albuma, odnosno tu se izgubio onaj ‘filmski duh’ koji Turilli forsira. To možda i ne čudi, jer se zapravo radi o svojevrsnom coveru pjesme “Sognami (Dream Of Me)”, jednog od najvećih hitova talijanskog pjevača Alessandra Safine.

Najduža pjesma je “Of Michael The Archangel And Lucifers Fall“, koja traje 16 minuta, a sastoji se od tri poglavlja kroz koja se provlači tema tragedije, priča o borbi dobra i zla i tu dolazi do unutarnje, psihološke bobe. U ovoj je pjesmi poseban naglasak na tekstu, čime se htjela steći dubina, temeljen na temi religije, ljubavi, opraštanja… Prvo poglavlje prolazi u narativnom tonu, s dosta mračnog ozračja, nakon kojeg se nastavlja s pomalo psihodeličnom atmosferom koju upotpunjuje zbor u stilu gregorijanskih korala, popraćeno zvukom orgulja. Na to se nastavlja oštar zvuk gitara, brži tempo, što je uvod u drugo poglavlje, a daje dojam kao da se govori o nekoj povijesnoj temi, dok uz podršku zbora na pojedinim dijelovima zvuči doista veličanstveno. Treće poglavlje zatvara priču upravo kako je i počelo, uz naraciju. I ovaj put Turilli se poigrao različitim jezicima, pa je tako, osim na engleskom, pjevano na talijanskom i latinskom.

Iako album donosi pregršt novih tema, zasigurno će zadržati dobar dio ljubitelja starijih uradaka, jer se takav utjecaj osjeti, ali Turili, iako kaže da je phantasy sagama kraj, gotovo kao da nije mogao odoljeti na trenutak se dotaknuti mitova i legendi. “Ascending To Infinity” donosi sve ono što smo ranije voljeli: orkestralije, zborove, brzinu, energiju… uz dozu eksperimentiranja. Recept koji svakako treba isprobati.