‘Event’ po Emeli

Prvi taktovi albuma “Our Version of Events” i prekrasan svileni glas Adele Emeli Sandé bili su znak da ću provesti ugodno glazbeno popodne.

Mlada škotska glazbenica, koja je za svoju karijeru morala uzeti kao
umjetničko svoje drugo ime nakon meteorskog uspjeha Adele, piše i pjeva
svoje pjesme te svira klavir. Glasovno je na tragu Arethe Franklin,
Beyoncé Knowles i Alicie Keys.Glazbena joj prošlost nije duga, “Our Version of Events” njezin je album prvijenac, međutim popis ljudi s kojima je surađivala do njegova izlaska daje joj kredibilitet poprilične debljine: Chipmunk, (“Diamond Rings”), Wiley (“Never Be Your Woman”), Tinie Tempah (“Let Go”), Professor Green, Alesha Dixon, Devlin, Preeya Kalidas, Cheryl Cole, Cher Lloyd, Susan Boyle, Alexandra Burke, Leona Lewis, itd. Osim toga na BRIT Awards 2012. dobila je nagradu kritike.Zahvaljujući svojim zapaženim suradnjama s gore navedenim britanskim reperima iza nje je stala moćna izdavačka kuća Virgin, a svi znamo što to znači za bilo kojeg glazbenika: ušminkana produkcija u prokušanim receptima i sigurne financije. Pa, je li tome tako i na ovom albumu?

U prodaji su prije izlaska albuma bila tri singla. Prvi od njih, ujedno i uvodni na albumu, “Heaven“, u svojoj strukturi evocira na kombinaciju “Unfinished Sympathy” Massive Attacka i “Funky Drummer” Jamesa Browna i počiva na precizno odmjerenim pop i drum’n’bass elementima. Tekstualno se bavi nesporazumom, nedostatkom strpljenja, razočarenjem. Drugi singl je “Daddy“, govori o ovisnosti o pogrešnom muškarcu, temeljen je na spoju trip-hopa i energičnih gudačkih instrumenata koji obavijaju Emelinin glas dramatičnošću. Pjesma bi se mogla zamisliti kao hommage Amy Winehouse, i jednina je s potpisanom suradnjom na albumu, ovaj put to je Naughty Boy.

“Next to Me“, treći singl, pjesma je namijenjena radijskom mediju temeljena na prokušanoj orkestralnoj akustici s tipičnim R&B rogom u pamtljivom refrenu. Zrači pozitivnim emocijama govoreći o povjerenju i oslanjanju na partnera te je odličan recept za dizanje raspoloženja. “My Kind of Love” prva je balada na albumu koji njima vrvi. Pjesma je to koju bi definitivno rado potpisala Alicia Keys. Temeljena je na distorziranim bubnjevima koji prizivaju trag hip-hopa, a što je posve logično kad se uzme u obzir da je pjesma nastala u suradnji s Eminemovim i Kid Cudijevim producentom (i Lane Del Rey) Emileom Hayniem, pripjevima u duhu gospela, ljudskim glasovima u funkciji dodatnog instrumenta, dok nas njezine glasovne sposobnosti ostavljaju bez daha.

U R&B “Mountains” priču o paru koji su jedan drugome obećali biti uzdanica u svakodnevnom nošenju s problemima dramatizira suigra gitare i orkestralnih dijelova pa se čini kao da je riječ o posljednjem oproštaju čime se pjesma doživljava kao najtužnija. Već spomenuta Alicia Keys radila je s Emeli na pjesmi koja zatvara album – “Hope“. Balada je to ogoljela do Emelinog glasa koji prati glasovir u stilu Mariah Carey s otrcanim stihovima o nadi i boljoj budućnosti ljudskog roda.

“Maybe” i “Suitcase” govore o prekidu, obje imaju motiv spakiranih kofera partnera u odlasku. Tekstualno je dramatičnija druga jer u trenutku odlaska traži odgovore, a ignorirana je, dok u prvoj u takvoj sceni ostavljena razmišlja što je pošlo po krivu i što bi se moglo popraviti. Druga je i glazbeno složenija jer su u nju utkani i elementi bluesa.

“Breaking The Law” i “River” također imaju zajedničku crtu, naime u objema lirski subjekt obećava postojanost svojih osjećaja objektu svoje žudnje. Rečeno simplificirano, rječnikom koji se obično pridjeva muškarcima – obje su ‘upucavačke’, s time da prva nudi i sukob sa zakonom radi ljubavi otpjevan melodički na akustičkoj gitarskoj podlozi, dok je druga nježnija, klavirska, sa silabičkim pripjevima.

“Where I Sleep” i “Lifetime” još su dvije vedre ljubavne pjesme, od kojih u prvoj valja spomenuti odličnu vokalnu interpretaciju refrena istrošene lirike. “Clown” je nasuprot tome tužna pjesma osobe koja pristaje biti u vezi u kojoj je u podređenom položaju. Emeli je svojim glasom uspjela dočarati njenu nesigurnost. Na albumu je i bonus pjesma “Read All About It, Pt. III“, a riječ je o njezinom osobnom doživljaju pjesme koja je inače vrlo poznata kao duet s Professor Greenom, u kojoj su melodija i refren vjerni originalu, a verzija je akustična, samo s njenim vokalom i izmijenjenog teksta.

Generalno, album “Our Version Of Events” dobar je album, pun je instrumentalno ogoljelih, ne u negativnom smislu, pjesama, budući da je vokal dovoljno kvalitetan, emotivan i snažan da ga nosi. Dapače, glas joj je besprijekoran, dubok, rezonantan, onaj koji drži cijeli album na okupu, kao da je njezin glas tema albuma.

Problem je da je na njemu i previše balada s malo razlikovnosti po lirskom sadržaju, za koji je za pretpostaviti da će se obogatiti iskustvom. Emeli je albumom dokazala svoje glazbene sposobnosti, no ne i originalnost. Nema tu pomaknutih granica koje bi možda bile vidljive da je radeći album odabrala onu stranu svojeg djelovanja u kojoj je surađivala s reperima, a ne ovu u kojoj je surađivala s pop zvijezdama.

Opet mi pada na pamet ona rečenica o beneficiji i nedostatku rada pod kapom jakih izdavačkih kuća koje jako dobro znaju prepoznati nebrušeni dragi kamen i potom ga bruse po ustaljenom obrascu. Za nadati se da će se, nakon što se potvrdila kao uspješna pop glazbenica, usuditi biti osebujna i svoja. Doći će i drugi album na objavu, i bit ćemo strpljivi jer je to zavrijedila.