Euforija koja traje, traje, traje…

Usprkos mnoštvu DVD (re)izdanja kojima je Iron Maiden obasipao tržište posljednjih desetak godina, bend se odlučio na još jedan takav korak, te je predstavljen uradak naziva “En Vivo!“

Riječ je o vizualnom i audio zapisu kojim su ovjekovječili “The Final Frontier World Tour”, točnije “Round The World In 66 Days”, čiji je glavni dio koncert održan 10. travnja 2011. u Santiagu, na najvećem čileanskom stadionu koji nosi ime Estadio National.

Usput rečeno, zanimljiva je činjenica kako je ovo prvi metal koncert ikad održan na spomenutom zdanju. Iron Maiden ponovno je, kao i na prethodnom Touru ovjekovječenom na DVD uratku “Flight 666“, koristio sličnu formulu. Odnosno, ponovo su zajedno s cijelim crewom, zaslužnim da koncerti Iron Maidena budu nešto posebno, sjeli u Boeing 757, sada već legendarni Ed Force One, natovarili opremu potrebnu za održavanje showa, te krenuli ‘all around the world.’Čak je i ponovo angažirana ekipa iz Banger Filmsa (radila na “Flight 666“) kojoj je bend bio domaćin 66 dana na dijelu spomenute turneje. Ovaj put sve je započelo u Moskvi 11. veljače 2011., završilo 17. travnja u Tampi, a u tom je razmaku bend posjetio čak 28 gradova. Događaji koji su ih pratili zabilježeni su u 88-minutnom dokumentarcu koji nosi naziv “Behind The Beast“, a ipak, glavni dio ovog izdanja snimka je koncerta održanog pred više od 50 tisuća, blago rečeno, oduševljenih fanova u Santiagu.

Za razliku od prethodnika, “En Vivo!” imao je glavni cilj snimiti jedan koncert, za što je ponovo, nakon nešto više od deset godina (“Rock In Rio” 2001.) odabrana Južna Amerika. Svakako je zanimljivo kako je za snimanje koncertnog izdanja opet odabrana Južna Amerika, no uzmemo li u obzir da je to iznimno plodno tlo za metal, posebno za Iron Maiden, mislim da ova odluka ipak ima dovoljno argumenata, iako je i dio materijala za “Flight 666” nastao baš na tom području.

Pridodamo li tome da su prije nekih dvadesetak godina upravo u Čileu koncerti Iron Maidena bili zabranjivani zbog smiješnih razloga, možemo samo konstatirati da je ovaj na najvećem stadionu u Santiagu neka vrsta pobjede benda nad stupidnošću i idiotizmom bez granica. Pobjede benda, ali i pobjede publike, koje se natiskalo preko 50 tisuća i pokazalo da euforija još uvijek traje, a do kada će, to nitko ne zna. Strastveni i energični južnoamerički fanovi omogućili su da ovo bude istinski show, prenesen u domove svih koji uživaju uz ovaj bend.

Glavni i jedini dio prvog diska, ali i izdanja, koncert je koji čini sedamnaest pjesama, onih koje je bend predstavljao na većem dijelu već spominjane turneje, a na njoj su očekivano prednjačile skladbe s aktualnog studijskog albuma “The Final Frontier“. Tako su ovdje mjesto našle “Satelite 15… Final Frontier“, “El Dorado“, “Talisman“, koji se pokazao odličnim za koncertnu izvedbu, a tu je još i putopisna “Coming Home“, te odličan ep “When The Wild Wind Blows” koji se ubraja u red najboljih naslova ikada napisanih od strane Stevea Harrisa.

Uz nove pjesme vesele naslovi koji su možda i pomalo iznenađujuće bili dio set-liste predviđene za “The Final Frontier World Tour”, a tu svakako mislim na “Dance Of Death“, koja se ponovo nakon “Death On The Road” (2006.) pokazala kao odlična koncertna skladba s velikim potencijalom. Uz nju tu bi se još i pridodao “Wicker Man” koji je polako i potiho postao jedan od klasika benda, te “Blood Brothers“, koji posebno spaja Iron Maiden s fanovima i koji je centralni dio nastupa baš kako je to bio prije više od desetljeća i sjajnog toura nakon “Brave New World” albuma.

Treći dio set-liste odnosi se na starije pjesme koje su uz poneku iznimku postale neizostavni dio svake turneje, svakog koncertnog albuma, a u te se naslove ubraja “Fear Of The Dark“, “Hallowed Be Thy Name“, “The Trooper“, pa i “The Evil That Men Do“, te “2 Minutes To Midnight” koju je Bruce Dickinson ovom prigodom (greškom) najavio kao pjesmu iz 1982. Još jedno iznenađenje je pjesma “Running Free” koju je bend posljednji put izvodio 2005. tijekom “The Early Days Toura”, skladba kojom ujedno i završava glavni dio izdanja. Identična set-lista pojavljuje se i na audio zapisu istog imena.

Ako bi se za nekoga možda moglo reći da je svirački perfektan, onda je to svakako Iron Maiden. Bez obzira što se u nekim pjesmama čuju, vide i osjećaju improvizacije, pogotovo u solo dionicama “Blood Brothers” ili “Hallowed Be Thy Name”, i dalje djeluju uvjerljivo, nepobjedivo – fantastično.

Razumljivo da svaki ovakav uradak za sobom donosi raspravu koja se još pjesma mogla naći kao dio repertoara, ali time je bespotrebno zamarati mozak jer jedino o čemu bismo na kraju svega ponovno mogli raspravljati jest koliko bi u tim okolnostima trebao trajati koncert i je li, realno gledajući, uopće moguće zadovoljiti i najmanji postotak svih želja. Sve u svemu, mislim da je ovom turnejom, pa tako i samim koncertom kojeg imamo prigodu gledati, bend napravio vrlo dobar posao odabirom ove set-liste.

Unatoč iznenađenjima izbacivanjem klasika tipa “Run To The Hills” (napokon) Iron Maiden je i ovaj put pokazao kako se i u četvrtom desetljeću svog postojanja ubraja u ponajbolju koncertnu atrakciju koja je kročila kuglom zemaljskom i teško je zamisliti vremena kada ovakvih koncerata pa i izdanja, koliko god ona bila učestala, možda i dosadna, jednom više neće biti. Nadamo se da se to nikada neće dogoditi.

Jednostavno, kada izađu na stage, kao da se pojavio netko s drugog planeta, netko iz druge dimenzije, kao da vrijeme stane za sve i postoje samo dvije stvari – Iron Maiden i publika. Da bi sve to ispalo što vjerodostojnije koncert je sniman digitalno, pomoću 22 HD kamere, te kamerom iz zraka, s besprijekornim stereo i 5.1 audio zvukom, a miks je napravio dugogodišnji suradnik Kevin “Caveman” Shirley. Sve to omogućilo je da izuzetno kvalitetno bude zabilježena atmosfera s nastupa, poneki put s nekoliko istovremeno prikazanih kadrova. ‘Slikama u slici’.

Na drugom DVD-u nalazi se već spomenuti dokumentarac “Behind The Beast”, videospot za pjesmu “Satelite 15…The Final Frontier”, uz koji se nalazi kratki dokumentarac o njegovu nastajanju. Posljednje poglavlje rezervirano je za “The Final Frontier World Tour Intro“, odnosno intro kojim je započinjao svaki koncert turneje, izuzev njezina prvog dijela.

Najzanimljiviji dio drugog diska iscrpni je dokumentarac koji prikazuje sve što je prethodilo, pa i sve što je bilo potrebno za jednu ovakvu pustolovinu zvanu “Round The World In 66 Days”. Priča počinje još u Engleskoj s preuređivanjem aviona, preko rješavanja viza koja su bile potrebne za ulazak u mnoge države koje su posjećene. Zanimljiv je pogled na probe, te rasprave o odabiru pjesama koje bi se izvodile na “The Final Frontier World Tour”.

Zaista je riječ o zanimljivom filmu u kojima ima čak i nekih nepredvidivih situacija poput, recimo, koncerta u Baliju, bookiranog nekoliko mjeseci ranije, da bi zeleno svjetlo za njegovo održavanje stiglo tek dva dana prije održavanja. Isto tako, prikazan je odlazak Ed Force One u Japan (ožujak 2011.), kada su trebali sletjeti u potresom pogođenu zemlju, točnije u Tokio, no to je iz znanih razloga bilo nemoguće, pa je posada bila primorana sletjeti u Nagoyu, otkazati koncerte, te nastaviti put preko Pacifika u Mexico City. Sve završava uz taktove pjesme “Coming Home” koja označava povratak kući, punjenje baterija, te nastavka europskog dijela turneje.

“En Vivo!”, koji na španjolskom znači “Live” iliti ‘uživo’ po naški, objavljen je kao dvostruki CD, digitalni download, na vinilu, dva DVD-a, Limited Edition dvostruki DVD u posebnoj metalnoj kutijici, te na Blu-rayu.

Za sam kraj ‘rasprave’ ostaje pitanje koje nas na neki način vraća na sam početak a ono glasi: “Je li ovakvo izdanje bilo uopće potrebno?“. Po mom sudu da, jer još jednom dokazuje nepobitnu činjenice kako je Iron Maiden i u današnje vrijeme najbolji koncertni bend, barem u području metala, a definitivno i ponajbolji u daleko širim okvirima. A i turneje nakon izlazaka albuma posebno su zanimljive, jer se na njima mogu čuti i vidjeti neke pjesme koje kasnije više neće biti dio repertoara.

Stoga se pogledom na ovakva izdanje benda, od kojih svako ima svoju posebnost, zanimljivo prisjetiti mnogih današnjih ‘zvijezda’ koje svoje turneje nazivaju spektakularnim. Gledano s te strane, kako onda nazvati ono što i dalje prezentira Iron Maiden, počevši od njihovih fanova koji su definitivno najodaniji na svijetu, preko njihove muzike, samih koncerata, produkcije, turneja… I sve to je spektakularno na, rekli bismo, prirodan način, nenapumpano od strane milijun komercijalnih medija i čega ili koga li sve ne.

Kako onda nazvati ovo čime nas ovi velikani više od tri desetljeća obasipaju? Izgleda da su ipak neki drugi svijet, koji jednostavno ne ‘poznaje’, ali poštuje konkurenciju. Ako su je ikada uopće imali. Stoga vjerujem da će mnogi fanovi ponovno posegnuti u džep, te kupiti ovo izdanje, jer će svaki od njih biti siguran kako neće pogriješiti i baciti uzalud teško stečen i zarađen novac. Jer Iron Maiden je garancija za užitak, a samim tim je gledanje i slušanje “En Vivo!” upravo to – užitak.