Gary Clark Jr.
The Story Of Sonny Boy Slim
Datum izdanja: 11.09.2015.
Izdavač: Warner Bros. Records / Dancing Bear
Žanr: Blues, Funk, R&B, Rock, Soul
Naša ocjena:
Popis pjesama:
Gary Clark Jr. je nakon par samostalno produciranih albuma izdanih za nezavisnu diskografsku kuću, na velika vrata ušao 2012. godine s debijem za Warner Bros zvanim “Blak And Blu“.
Zahvaljujući zamijećenim nastupima na Crossroads festivalu Erica Claptona i na blues gala događaju u Bijeloj kući gdje je nastupao uz bok B.B. Kingu, Buddya Guyu i Jeffa Becku, Gary je u početku predstavljan kao nova velika mlada nada bluesa, vrući gitarist koji spaja moderno i tradicionalno i koji bi trebao uskočiti u čizme koje nitko nije na pravi način popunio još od odlaska Steviea Raya Vaughana.
“Church” je do kraja ogoljeni akustični kvazi-gospel, u kojem je duhovno ruho u kontrastu s prilično zemaljskim tekstom. “Hold On“, u kojem preko rascjepkanog ritma gitaru dupliraju puhači, a Gary dodaje vatreni solo, pokazuje da su blues i hip-hop rođena braća. Kao i nekoliko drugih pjesama na albumu, stihovi te pjesme se bave svakodnevnom borbom pripadnika manje sretnih društvenih slojeva da stave kruh na stol.
“Cold Blooded” je duboki funk u tradiciji Curtisa Mayfielda i Bobbya Womacka, “Wings” hipnotički crossover s efektnim gostujućim ženskim vokalom, a “Can’t Sleep” moderna inačica Motowna a la Mayer Hawthorne. “Shake“, plesni jump blues bez puno teskta, je najbliže čistom bluesu što neka stvar na albumu dolazi, a album se polako gasi sa zaključnim osmominutnim senzualnim nu-soulom “Down to Ride“.
Gary Clark Jr. dakle ima više sličnosti s glazbenicima proizašlih iz tradicije američke crnačke glazbe, a sklonih križanju različitih stilova, poput Slya Stonea i Georgea Clintona i njegovih Funkadelic, nego s klasičnim blues pjevačima- gitaristima. Paralele se mogu povući i s modernijim imenima, poput Franka Oceana i The Roots.
“The Story Of Sonny Boy Slim” je korak naprijed u odnosu na “Blak And Blu“. Prethodni album je pomalo zvučao kao ispipavanje terena u vidu poigravanja s raznoraznim stilovima, a ovaj put Gary već zvuči kao da je na tragu vlastitog.
I dok izvođači koji spadaju u ono što se posljednjih nekoliko desetljeća naziva Rhythm and Blues uglavnom u potpunosti ignoriraju ono što se nekada tako zvalo, Gary Clark Jr. je glazbenik koji konačno pokazuje da se na kvalitetan način može napraviti most između nekadašnjeg RnB-a i ovog današnjeg. Etiketa ‘rhythm and blues’ u ovom trenutku nikome bolje ne pristaje nego Garyu Clarku Junioru.