Eterična, dirljiva i monumentalna glazba Mogwaija

    1067

    Mogwai

    Atomic

    Datum izdanja: 01.04.2016.

    Izdavač: Rock Action

    Žanr: Post-Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Ether
    2. Scram
    3. Bitterness Centrifuge
    4. U-235
    5. Pripyat
    6. Weak Force
    7. Little Boy
    8. Are You a Dancer?
    9. Tzar
    10. Fat Man

    Jedni od predvodnika post rock žanra, škotski Mogwai, iza sebe imaju osam originalnih albuma, dok im je “Atomic” četvrti soundtrack.

    Rad na glazbi za eksperimentalni dokumentarac o atomskoj bombi bačenoj na Hirošimu i eri nuklearne prijetnje koja se rodila nakon toga za ovaj se bend pokazao kao pun pogodak.Sam uvod donosi moćnu stvar “Ether“, u kojoj se od vojničkog zvuka francuskog roga (koji podsjeća na glazbu Johna Williamsa za film “Spašavanje vojnika Ryana”) aranžman razvija prema pravom gitarskom zvučnom zidu. Masivan zvuk donosi i “Bitterness Centrifuge“, koja svojim vrhuncem baziranim na imitiranju zborskog pjevanja više podsjeća na operu nego na alternativni rock.

    Na ovako emotivno ekspresivan Mogwai baš i nismo navikli, posebice iz razloga što se radi o temi kao što je nuklearno naoružanje. No, očito da četvorku iz Glasgowa ova tema itekako pogađa, s obzirom da na svakom ranijem albumu ovog benda u zvuku možete čuti neku distanciranost i hladnoću. Ovdje je potpuno drukčiji slučaj – sve je naglašeno i nabijeno posebnom dramaturgijom, a ispostavilo se da upravo takav Mogwai savršeno funkcionira.

    Muziku podržava

    Ne smetaju čak ni pribjegavanja retro zvuku i očitom ugledanju u Vangelisa čiji se utjecaj čuje tijekom stvari “Weak Force“, koja kao da je svojim romantičnim, nježnim zvukom sintisajzera dio izgubljenog materijala sa soundtracka za “1492: Conquest of Paradise”.

    Zvuk tradicionalnog Japana u pjesmi “Are You A Dancer?” krasno dočarava Luke Sutherland na violini, jedan od tri gostujuća glazbenika na albumu. Album završava orkestralnim post rockom u kojem se prekrasno nadopunjuju treštanje gitara s delay efektom i nježno, minimalističko prebiranje po klaviru. Čovjek dobije dojam kao da Mogwai želi poručiti: “Ima nade za nas ako budemo pametni.”

    Što god da se motalo po glavama stvaratelja ovog krasnog albuma, bilo je i više nego dobro i nema sumnje da će svaki poznavatelj dobre glazbe, bez obzira na žanrovske preferencije, to prepoznati.

    Muziku podržava
    Stisni