Eponimni album za sjajan povratak

    1332

    St Germain

    St Germain

    Datum izdanja: 09.10.2015.

    Izdavač: Parlophone / Dancing Bear

    Žanr: Nu Jazz

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Real Blues
    2. Sittin’ Here
    3. Hanky-Panky
    4. Voila
    5. Family Tree
    6. How Dare You
    7. Mary L.
    8. Forget Me Not

    Petnaest je godina trebalo St. Germainu, pravim imenom Ludovic Navarre da izda album.

    Prva tri su prodana u milijunskim nakladama i redovito je zauzimao vrhove top ljestvica. Ipak, iako nije izdao album toliko dugo, radio je mnogo i izdao mnogo EP-a i kolaborirao s raznim glazbenicima. “Tourist” je bio veličanstveno izdanje nu jazz glazbe i pionirsko u tom žanru. Nakon njega, kao da je Ludovic htio malo odmoriti i pričekati dok se ne skupi dovoljno materijala za novi album. I čekanje se isplatilo. Ono što donosi eponimski album je zaista eklektična mješavina onoga što je dosad radio uz neke intervencije i poigravanja sa zvukom.

    Njegov stil je mješavina nu jazza, housea i downtempa pa čak i acid jazza. No, svakako uvijek svježe i inventivno. Svakim albumom donosi nešto novo, ali ne iznevjeravajući svoju osnovu, a to je jazz i blues glazba kakva je u svojim korijenima. Kao svoje uzore isticao je Boba Marleya, Milesa Davisa i Kool and the Gang. I sve se to pomalo osjeti na ovom album kao podtekst, a na površini je nešto sasvim drugo.

    Muziku podržava

    Naime, album na prvo slušanje nudi afričku tradicionalnu glazbu sa svojim tradicionalnim malijskim instrumentima pomiješanim s gitarama, saksofonom i elektronskim elementima. Ta mješavina raznih zvukova nije konfuzna, nego je lijepo posložena u skladan album koji drži snagu od početka do kraja. Tu su i afrički glazbenici i glazbenice na vokalima što još više pridaje tom egzotičnom zvuku koji vas osvaja na prvo slušanje.

    Zanimljivo je kako je spojio modernu elektronsku i jazz glazbu s tradicionalnim elementima, a da nije ispalo neprivlačno, nego upravo mami na dobro raspoloženje. St. Germain je uvijek znao ostati izvan struje, ali na neki način participirati u njoj i tako je subvertirati. Uvijek poseban i originalan, pokazao je da zna prepoznati što je potrebno za kvalitetan album. A to je savršena produkcija, neobični ritmovi i moderni zvuk pomiješan s onim pomalo arhaičnim.

    Onaj deep house prisutan na prvim albumima sad je malo prigušen nauštrb tog afričkog zvuka, ali i dalje se osjeti kao baza. Kad zagrebete ispod površine, vidite i čujete da je taj prvotni zvuk prisutan, ali kolažiran s nečim novim.
    Tako uvodna “Real Blues” ima jake perkusije i bubnjeve s pravom blues notom, a sljedeća “Sittin’ Here” otvara taj afrički zvuk koji prožima ostatak albuma.

    “How Dare You
    ” je najeklektičnija stvar u kojoj je blues muški vokal najjači i afrički instrumenti najizraženiji. “Forget Me Not” čini sukus svega što album nudi i kao da ga sažima u sebi.

    Dugo iščekivani album je pun pogodak u svakom smislu. S dobrim konceptom, eksperimentiranjem i intervencijama u staru teksturu koja je i dalje prisutna, nudi pravu priču moderne glazbe pomiješane s tradicionalnom u jedan kvalitetan glazbeni uradak uz kojeg možete čitati knjigu, a možete i zaplesati.

    Muziku podržava
    Stisni