Emocionalna retrospektiva Loua Barlowa

U kontekstu lo-fi glazbe, Lou Barlow ima kultni status.

Iako je na samim početcima s bendom Deep Wound svirao hardcore punk, The Folk Implosion i Sebadoh su formirali zvuk po kojem Barlow danas ima status kakav ima. Thurston Moore jednom je prilikom izjavio da je Lou Barlow izmislio lo-fi. Iako je to diskutabilno, kao i većina sličnih teza, ipak mnogo govori o percepciji uloge Lou Barlowa u devedesetima.Pored matičnih bendova, radio je i solo stvari, no aktualni album “Brace the Wave” je tek treće izdanje pod imenom Lou Barlow. Prva dva izdanja bila su usmjerena na folk zvuk, a tako je i s aktualnim. Tijekom rada s Dinosaur Jr., Barlow je pisao kratke pjesme i svirao ukulele, tako da je na ovom albumu to došlo do pune ekspresije. Njegova solo karijera je drugačija od onoga što je radio u bendovima. Iako je podtekst lo-fi, ipak je folk dominantna matrica, a ukulele su tu još dale na zanimljivosti.

Kad je riječ o konceptu albuma, Barlow je upotrijebio sintagmu “Lou’s Anxiety Song(s)”, aludirajući na jednu od svojih prvih pjesama napisanu za Deep Wound (“Lou’s Anxiety Song”). Album traje samo tridesetak minuta i sastoji se od devet pjesama. No, kratkoća se gotovo i ne osjeti jer su tekstovi pjesama zgusnuti, sugestivni i intimni da imate percepciju da pjesma traje duže nego što joj je realno vrijeme. Album zaista jest ispovjedničkoga karaktera, ali ne u smislu prepričavanja događaja pa čak ni osjećanja tih događaja, nego svojevrsna emocionalna retrospektiva u kojoj Barlow sam sebi razjašnjava svoje postupke i odluke.

Uvodna “Redemeed” ukazuje o čemu će biti riječi, dakle, o iskupljenju pred samim sobom i drugima. No, iskupljenje ovdje nije shvaćeno kao pokajanje, već kao razumijevanje samoga sebe i odnosa prema drugima. Barlow pokušava, na jednostavan način, skupiti uspomene na jedno mjesto, u pjesme, i prikazati te uspomene kao mozaik koji nije gotov, treba ga i dalje slagati, odnosno podupirati valove koji odnose priču sve dalje.

Zvuk albuma je pitak i jednostavan, nenametljiv i prozračan kakav folk, kad je najbolji, uglavnom jest. Kad su u igri i ukulele, kao u “Wave” i “Moving“, onda je priča još efektnija. Vokal, koji je odmjeren i miran, savršeno pristaje uz koncept i zvuk albuma. “Lazy” najbolje ukazuje na pomirljivi ton i prihvaćanje samoga sebe, dok završna “Repeat” i naslovom i tekstom upućuje na bit cijele priče, a to je konstantno preispitivanje, vraćanje unatrag s pogledom prema naprijed i životom u trenutku a sve to najbolje izražava pisanje i izvođenje pjesama.

Glazbena persona Loua Barlowa je iskrena, spretna, perceptivna, senzibilizirana, jednostavna i nenametljiva. “Brace the Wave” može zazvučati kao težak album zbog tolike količine iskrenosti i intimnosti, ali kao cjelina ima oblikovni moment jer slušatelju daje perspektivu na njegovu vlastitu osobnost i doživljaj.