Ellington u trio formaciji

Snimljen 1961., godinu dana nakon albuma “Piano In The Background“, koji je ostvario sa svojim orkestrom, ovaj Ellingtonov album donosi izvedbe kroz koje se ovaj slavni klavirist, skladatelj, aranžer i vođa orkestra predstavlja u kontekstu klavirskog trija. Snimio ga je s ritam sekcijom svojeg orkestra, kontrabasitom Aaronom Bellom i bubnjarom Samom Woodyardom.

Iako je i dalje ostao vjeran big band formaciji s kojom je daleko najviše snimao, ostvarujući se prvenstveno kao skladatelj i vođa orkestra (na snimanjima je često boravio u snimateljskom studiju prepuštajući mjesto klavirista Billyju Strayhornu, a nerijetko i najbolji poznavatelji njegove glazbe ne uspijevaju dešifrirati koji je od njih dvojice svirao), ovim je snimkama započeo značajniju afirmaciju i kao klavirist u čemu je bio jednako sjajan.

Iznimna potvrda uslijedila je samo godinu dana poslije albumima “Money Jungle”, što ga je snimio s također velikanima jazza: kontrabasistom Charlesom Mingusom i bubnjarom Maxom Roachom, te “Duke Ellington & John Coltrane”, što ga snimo sa slavnim saksofonistom Coltraneom uz ritam sekcije u kojam su se izmjenjivali članovi njihovih sastava. No, za razliku od “Money Jungle”, osnovna karakteristika albuma “Piano In The Background” zajedništvo je trojice glazbenika koji se poznaju u dušu, koji su skladbe uvrštene na njega prije snimanja zajedno svirali u bezbrojnim varijantama.

Radi se o briljantnim improvizacijama u izvedbama manje poznatih Ellingtonovih skladbi (još uvijek je daleko najplodniji američki i svjetski jazz skladatelj): “So“, “Blues For Jerry“, “A Hundred Dreams Ago“, “Fontainebleau Forest” i drugih, te puno poznatijih standarda poput “I Can’t Get Started“, “Body And Soul” i “Summertime“. Snimili su ih u jednom popodnevu, u dahu, a izvedbe se doimaju poput svirke trojice prijatelja koji svake večeri sjedaju na pozornicu zadimljenog kluba i sviraju sebi za dušu.

Sedam izvedbi koje su kao bonus uvrštene na ovo izdanje do sada je bilo objavljeno tek na nekim kompilacijskim kompakt diskovima. U šest od njih umjesto Bella kontrabas svira Jimmy Woode koji je u doba njihova snimanja, 1957. bio stalnim članom Ellingtonova orkestra.

Uz dvije izvedbe standarda “All The Things You Are“, te skladbu “Lotus Blossom” Ellingtonovog dugogodišnjeg suradnika, skladatelja i aranžera Billyja Strayhorna, što je ujedno najpoznatija skladba iz Ellingtonova repertoara uvrštena na ovaj album, to su i četiri klavirske improvizacije, neke u retro stilu pozivajući se na stride klaviriste ranog jazza, posebice onih što su djelovali u okruženju Harlema poput Jamesa P. Johnsona ili Fatsa Wallera.

Davor Hrvoj