Elizabetinska melankolija

Od britpop ere, virtualne senzacije Gorillaz, do hermetično koncipirane opere o tragičnoj sudbini renesansnog znanstvenika Johna Deeja, karijera Damona Albarna kao da afirmira šekspirijanski lajtmotiv: cijeli svijet je pozornica.

Ta se ideja kazališne izvedbe – igre uloga, imitacije, kolanja reprezentacija, zrcali i kroz antologijski hit Blura “Parklife” i kroz transformaciju biografskih zapisa, matematičkih i filozofskih radova savjetnika engleske kraljice Elizabete I. u libreto opere “Dr Dee: An English Opera”.Izlet u kazalište nije se dogodio slučajno. Naprotiv, afinitet egzistira već godinama:ne računajući ovdje profesionalni utjecaj ‘kazališnog stvaralaštva’ njegovih roditelja, srednjoškolske predstave i otpor akademskom istraživanju drame (napušta studij glume), zapaženiji kazališni projekt Albarn ostvaruje 2007. gostovanjem cirkus opere “Monkey: Journey to the West” na otvaranju Manchester International Festivala, nastale u suradnji s Jamijem Hewlettom i kineskim redateljem Chen Shi-Zhengom. Četiri godine kasnije Albarn i redatelj Rufus Norris gostuju s novom operom – “Dr Dee: An English Opera”. Gostovanje, dakako, vrijedi razumjeti kao ‘sklada i piše glazbu’ za obje opere.

“Dr Dee“, soundtrack istoimene opere, većinu Albarnovih obožavatelja i šire publike neće osvojiti dopadljivošću melodijske linije za vrijeme prvog slušanja. Tek nakon slojevitog preslušavanja dolazi do razumijevanja čudnovate maglice kompleksnosti i rasplinjuje se odbojnost. No, slušatelj se ipak ne susreće s apsolutnim remek-djelom. Ili barem ne s najboljim što Damon Albarn može napisati.

Neponovljivost zasigurno izvire iz činjenice da glazbenik testira granice žanra, stvarajući heterogenu fuziju folk melodija, s naglaskom na pastoralno ozračje, i višeglasja u maniri crkvenih zborova (koral naprimjer), gdjegdje uz ritam udaraljki, bubnjeva i afričke harfe – kore. Vlada tipična atmosfera britanskog trilera: nostalgičan zvuk crkvenih zvona, lutnje i idiličnog cvrkuta ptica odjednom para jeziva melodija orgulja i čembala, što sluti na tragične i mistične događaje.

Višedimenzionalnosti polifonije doprinosi Filharmonijski orkestar BBC-a, no dotični kontrast najbolje razbija kombinacija orgulja i vokalnih dionica, osobito izmjene melankoličnog glasa Damona Albarna (“Apple Carts”, “Saturn”, “Cathedrals”) i opernih pjevača (“A Man of England”, “Coronation”, “Tree Of Beauty”). Albarnov singularni potpis zaokružuje osamnaest pjesama albuma “Dr Dee” (od “The Golden Dawn” do “The Dancing King”), iako ne prevladava klasična narativna linija.

Očituje se to u prisutnosti humora i metafora (“The Marvelous Dream”), modernom ruhu elizabetinskih fantazija Johna Deeja. Stihovi ne opisuju tek anksioznost, fobije i demone engleskog alkemičara, astronoma i matematičara, nego donose i meditacije o prolaznosti života, duhovnosti, ludilu. Osim kratkih instrumentalnih predaha (“A Prayer”, bubnjarski solo “Preparation”, “Moon(Interlude)”), izdvajaju se “O Spirit Animate Us”, “Temptation Comes In The Afternoon” i “Watching The Fire That Waltzed Away”.