Elektronska brijačina i rasturačina

Promovirajući novi album “Immersion“, Pendulum su posjetili i Zagreb te pružili vrhunski performans na Jarunu u rano ljeto. Nažalost, sam album ipak nije toliko dobar.

Nekoliko riječi o samom bendu: Pendulum je nastao 2002. u Australiji, ali ubrzo se sele u Britaniju gdje i danas žive. Iza sebe imaju već dva uspješna albuma, a “Immersion” je trebao slijediti tu tradiciju.

Teret njihovih korijena i dalje ih prati, pa ne dobivaju toliku zastupljenost u medijima kao što bi imali da su rođeni Englezi, ali to ih ne sputava da rasturaju Prodigyevim teritorijem mnogo bolje od njih samih, posebno kada je u pitanju svirka uživo.

“Immersion” je i dalje miks svakojake elektronske glazbe pomiješane s nizom drugih utjecaja, poput prvenstveno rocka, što čini njihovu buku vrlo plesnom, moćnom i energičnom, idealno za razne ljetne partye. Problem je u tome što su ovog puta ponudili nešto manju dozu adrenalinskog iznenađenja, pa sve zvuči podosta slično i manje originalno nego u prva dva slučaja s “Hold Your Colour” (2005.) i “In Silico” (2008).

Album nudi pregršt ‘bombi’ koje svakako zvuče ubitačno u live-izvedbi, ali ovako na CD-u ipak nemaju tu snage. Drum & bass pomiješan s nu-raveom, dubstepom, povremeno i houseom uz klasične rock elemente čine uzbudljiv spoj kojem samo nedostaje povremena hitoidnost koja bi pružila slušatelju toliko potrebnu prepoznatljivost albuma kakvu su imali prethodnici.

Vrhunac albuma se ne nalazi u gostovanju Liama Howletta, kako bi mnogi zaključili čuvši njegovo ime, već je pjesma “The Island” ono najbolje što nam je Pendulum pružio ovdje. Zamislite hladan zvuk Röyksopp podebljan jakim beatovima i basevima i dobit ćete jednu od najdojmljivijih elektronskih stvari u 2010., pa je prava šteta što takvu imaginaciju nisu prenijeli i na ostatak albuma koji zvukovno podosta kaska. Pjesma je složena u dva dijela ‘dawn’ i ‘dusk’, od kojih je prvi dio nešto mirniji, a drugi totalno opičen i eksperimentalan.

Pred kraj se nalazi još nekoliko vrhunskih stvari od koje svakako treba izdvojiti “Witchcraft” zbog zabavnih elektro makinacija i zaraznih vokalnih interpretacija, a i gostovanje popularnih metalaca In Flames je donijelo novu dimenziju Pendulum zvuka koji doslovno probija membrane zvučnika.

Prilikom bilo kakvog recenziranja Penduluma ne mogu a da ne spomenem Prodigy jer se bave vrlo sličnim glazbenim poslom. Slušajući i jedne i druge uživo i na albumima, jasno je da je Prodigy potrošio sve svoje najjače adute još sredinom ’90-ih., dok novi milenij pripada progresivnijem Pendulumu, pa se nadam da “Immersion” nije početak njihovog kraja, ali i u takvom izdanju su mnogo bolji od npr. albuma “Invaders Must Die”.

Teško je biti odličan i revolucionaran tijekom cijele karijere, pa kopirajući neke teme Pendulum su pokazali da su i oni samo ljudi spremni griješiti. Te svoje studijske greške uspješno anuliraju izvrsnim live-nastupima gdje se pjesme mnogo bolje poklapaju jedna s drugom u zarazan i frenetičan show kojeg se dugo pamti.

Vrlo dugačak album (16 pjesama i preko 67 minuta glazbe) možda je trenutno bio malo prevelik zalogaj za Pendulum, ali “Immersion” ima svoje kvalitete iako često variraju od prosječnih do briljantnih. Da je album samo malo više fokusiraniji, zasigurno bi bio mnogo bolji…