Elektronika nove generacije

Prilikom intervjua s bubnjarom Musea Dominikom Howardom, on je napomenuo da je veliki zaljubljenik u elektronsku glazbu, a od mlađih bendova tzv. nu-rave generacije istaknuo je neprikosnovene Klaxonse, ali i jedan novi bend, Does It Offend You, Yeah?, za koje sam tada prvi puta čuo.

I kako to obično biva, nešto me ponukalo da idem malo istražiti o njima te sam tada saznao da se još uvijek očekuje njihov prvijenac. Danas, skoro pola godine kasnije, napokon sam i ja dočekao trenutak da čujem što to jedne od najvećih britanskih zvijezdi slušaju u slobodno vrijeme.

Ne bih htio previše ulaziti u sam naziv benda Does It Offend You, Yeah? jer mi je u jednu ruku vrlo zabavan, a u drugu vrlo glup, ali očito je da bendovi sve teže pronalaze interesantne i upečatljive nazive pa se imenuju sa što komliciranijim jezičnim sklopovima koji bi povremeno trebali biti smiješni.

Moram priznati da nisam znao što mogu očekivati, ali sam smatrao da se ne mogu previše razočarati, pošto mi je ovaj novi nu-rave đir sve simpatičniji i otkačeniji sa svakim novim bendom.

Već prvim taktovima osjeća se jedna vrlo žestoka elektronska podloga na koju su nabačeni mnogi rock elementi pa bi se najlakše mogli usporediti kao mješavina !!! i LCD Soundsystema, makar najviše utjecaja imaju u Daft Punku. Od žanrovskih srodnika, ponešto su eksplozivniji od Hot Chipa jer gotovo da i nemaju mirnijeg trenutka, a osjeti se da su mnogo naučili iz albuma Klaxonsa, ali i samog benda Muse.

Party započinje s instrumentalom “Battle Royale“, koji je u stilu Daft Punka s mnogo vrlo ‘hibridnih’ zvukova, da bi se sa sljedećom “With a Heavy Heart (I Regret to Inform You)” prebacili na teritorij LCD Soundsystema s ubojitom disco punk brijačinom.

“We Are Rockstars” drži jedan žestoki ritam kakvog smo mogli upoznati na albumima i nastupu !!!, “Dawn of the Dead” je najmirnija (u odnosu na druge), nešto slično onome što rade Bloc Party, ali već sa sljedećim pjesmama opet se vrate bržim podlogama obogaćenih ludim naslovima pjesama, poput napada velike lezbijske hobotnice (“Attack of the 60 Ft Lesbian Octopus“), koja je vrlo frenetična, idealna za neki hororac, a sve završava s “Epic Last Song“, u kojoj rock elementi ponovno dođu u prvi plan.

40-ak minuta albuma prolazi u vrlo dinamičnim taktovima koji natjeraju na čagicu pa bih ih iz tog razloga pohvalio kao vrlo zabavan bend jer, dok ‘stari elektroničari’ recikliraju svoja početna izdanja, mlade snage poput Does It Offend You, Yeah? unose novu krv u stagnirajuću scenu.

“You Have No Idea What You’re Getting Yourself Into” možda neće imati hit singlove, ali na njemu se nalazi niz danclefloor killera koji mogu pokositi bilokoji trendseterski klub, a uopće me ne bi začudilo da su glavni tonovi u ovogodišnjoj sezoni na Zrću oni tonovi koje proizvode Does It Offend You, Yeah?.