Ekstremna thrasherska superiornost

Situacija u thrash metalu zadnjih se desetak i štogod više godina poprilično promijenila, pa oni koji su na papiru tvorili veliku četvorku, jako teško da taj status sada mogu opravdati albumima, a još manje svojim koncertnim nastupima.

Ne baš neočekivano, iz drugog i trećeg, u prvi su plan iskočili
Testament, Overkill, Death Angel, Destruction, Sodom i ponajviše
Kreator, koji je od albuma “Violent Revolution” najavio ponovni napad na
tron thrash metala. Za tako nešto puno pravo daju mu i preostala tri
albuma u ovom tisućljeću, a nadasve sjajni koncerti u kojima sve grmi od
neograničene količine energije koju ispucavaju i bend i vjerna mu
publika.Jedan od takvih slučajeva dogodio se post-apokaliptičnog 22. prosinca 2012. u rasprodanoj Turbinenhalle u Oberhausenu, 45. koncertu turneje koja je promovirala novi album “Phantom Antichrist”. Fantastična atmosfera i još jedan koncert Kreatora za pamćenje. Još jedan u nizu, kojem se ne nazire kraj. Osamdesetak minuta razornog thrash metala, čiste, nepatvorene thrash agresije, premoćnog i raznovrsnog riffičnog arsenala, impulzivnih melodija, kataklizmično-pulsirajućih ritmova sa katapultirajućim bubnjevima, circle i mosh-piteva, skakanja i mahanja glavama, rukama i nogama. Baš ono što svaki thrash fan traži od koncerta, a u ovom slučaju i dobije.

Kreator i njegova odana publika, među kojom se nazire ozbiljna generacijska ‘sukobljenost’, još su jednom pokazali da su dobitna kombinacija. Kreator je vrhunski bend uživo, s neponovljivim srdito-urlajućim Milletovim vokalima iz kojih se valjaju sirovi bijes i totalni gnjev prema općedruštvenim normativima, u potpunosti materijaliziranim potencijalom dviju gitara koje ‘bljuju’ nasrtljive i neslomljive riffove kombinirane s uvijek osvježenim solodionicama potpomognutim prejakim, fleksibilnim ritam sekcijama. Jednostavno, Kreator na pozornici djeluje toliko superiorno da je tako nešto u glazbenom svijetu gotovo nemoguće zamisliti, a kamoli vidjeti. Zato ga svakako treba vidjeti.

A onima koji to do sada nisu uspjeli, vrlo kvalitetan nadomjestak će biti “Dying Alive“, tijekom čijeg se gledanja definitivno moguće uživjeti u koncert kao da i sami participirate u njemu. 24 kamere pokrile su praktički sve zanimljivo što se događalo te večeri, uključujući rijeđe viđene, ekskluzivne kadrove iz gitarske perspektive, sjajnu atmosferu u publici od prvog reda, preko sredine, sve do kraja, uključujući spontane i ‘izazvane’ pitove, i to dosta često iz krupnog plana. Bez primjedbe posložena i dekorirana bina također je pokrivena sa ‘sto čuda’ i svaki njezin zanimljiv dio je po nekoliko puta prezentiran. S obzirom na količinu tehnike koja je popratila koncert nije čudno da su slika i ton odlični, a dobro je to što ga nisu previše ili ga nisu jaki ispeglali, pa sve to skupa zaista izgleda kao da se događa doslovno pred vama, a ne u nekom naučno-fantastičnom filmu.

Naslovne stvari s posljednja četiri studijska albuma noseći su stupovi koncerta, baziranog u nešto većem omjeru na novije, spram starijih pjesama, no i one imaju svoje jake zastupnike. Uglavnom, što se tiče izbora pjesama, teško da se mogao sastaviti bolji izbor, uzmemo li u obzir činjenicu da je promoviran novi album. Iako bismo ‘high-lightom’ mogli proglasiti cijeli koncert, možda ne bi bilo loše izdvojiti eruptivne momente uz “Phantom Antichrist“, “Enemy Of God“, “Civilization Collapse“, “Death To The World” i “Endless Pain/Pleasure To Kill” kao neke od ključnih, s najviše energije i kontroliranog kaosa u pitovima.

Ključnijim od ključnih mogli bi doživjeti završni dio nastupa koji kreće uz mračno/atmosferični intro “The Patriarch“, pa “Violent Revolution“, ultimativnu himnu svih generacija fanova uz koju je totalno uzavrela atmosfera dodatno proključavala, te samo finale uz nezaobilazni “Flag Of Hate/Tormentor” miks koji uobičajeno kreće nakon Milletova mahanja zastavom.

DVD nije lišen uobičajenih popratnih sadržaja, pa se tako uz videospot “Phantom Antichrist” može vidjeti i proces njegova nastajanja, te je još jedan video, “Civilization Collapse”. Nisu zaboravljeni niti oni koji to često budu, a bez njih koncerata ne bi bilo, tehničari i popratno osoblje, a tu su i dojmovi Fueled By Fire, benda koji je bio dio turneje, te nekih od fanova, koji kod Kreatora uvijek zauzimaju posebno mjesto. I zato poruku s početka DVD-a kako je namijenjen njima, bez obzira u kojem se kutu svijeta nalazili, treba shvatiti ozbiljno i baš na način na koji je ispisana. Iskreno i s punim srcem, kako Kreator doživljava svoje obožavatelje.

Koncert u Oberhausenu je ukrcan i na dva CD, a kako je za jedan bilo previše, a za dva disca premalo materijala, na drugom je još poklonjeno nekoliko live pjesama protiv kojih nitko neće ili ne bi trebao imati ništa. Kad su već tu. Nedvojbeno, ovo je još jedan dokaz kako se Kreator ne smije podcjenjivati, što se u prošlosti često događalo. Gledamo li cjelovitu karijeru benda, na početku je jednako kao i mnogi drugi imao epohalnih izdanja, u središnjem dijelu malo ‘kihnao’, a sada, nakon mnogo godina ima i bolja izdanja i neusporedivo bolje koncerte.

Bend za Big 4, a vi sami izbacite koga želite ili mislite da mu u tom društvu (više) nije mjesto.