Eksperimentalno lice Stratovariusa

“Nemesis” je četrnaesti studijski album Stratovariusa nakon 29 godina postojanja benda, nasljednik “Elysiuma” iz 2011. godine, na kojem se prvi put pojavljuje novi bubnjar Rolf Pilve koji je zamijenio Jörga Michalea u 2012. godini.

Na albumu gostuje i Jani Liimatainen, bivši gitarist Sonate Arctice, koji je također sudjelovao u pisanju pjesama, konkretno “Story Is Over” i “Out Of The Fog”. Za ovaj album bend je namjeravao angažirati orkestar, no na kraju su ipak odustali od te ideje.

A ideja pak za naziv albuma nastala je kada su već sve pjesme bile napisane, a žena na coveru predstavlja spasiteljicu, osvetnicu ili pokretačicu uništenja svega. Stratovarius je definitivno jedan od najinfluentnijih i najuspješnijih melodičnih metal bendova, a novi album “Nemesis” objedinjava najbolje značajke melodičnog, moćnog, svježeg metala kombiniranog s odličnim melodijama. U usporedbi s prošlim albumom, “Nemesis” ima nešto epičniji, tamniji i moderniji zvuk, te pokazuje da je bend sazrio u pisanju tekstova. S druge strane, o “Nemesisu” se može pričati i kao o albumu čiji se fokus sveo na eksperimentiranje.“Nemesis” definitivno ima više energije nego prošli albumi i također se više orijentira na simfonijske zvukove, simfonijski stil, u konačnici je brži album od prethodnika, ali ga odlikuje pokušaj prelaska na komercijalne zvukove, gdje poneki elementi u pjesmama mogu čak zazvučati kao dance ili pop muzika. To se može zahvaliti činjenici što na albumu ima mnogo elektronskih zvukova, što dosad nismo često viđali, tj. slušali kod Stratovariusa.

Na ovom albumu nalazi se manje više sve – od tipičnog melodičnog i moćnog zvuka kao u “Abandon“, koja sadrži uobičajeno dobar refren koji smo navikli čuti od Stratovariusa, do agresivnog i energičnog zvuka u “Stand My Ground“. Potonja pjesma malo je manje opterećena klavijaturama i simfonijama nego “Abandon”, no prepunjena je vokalnim efektima što je čini pomalo neobičnom. Sve u svemu, album predstavlja novi stil benda pomiješan sa starim melodičnim power metalom.

“Halcyon Days” je u suštini jako snažna pjesma, sa snažnim refrenom, ali također prepunjena elektronskim zvucima, no uz “Nemesis” i “Stand My Ground” bi se definitivno mogla svrstati u najbolje na albumu. “Fantasy” i “Castles In The Air” su još dvije pjesme opterećene pozadinskim zvukovima. U “Out Of The Fog” integrirane su neke folk melodije, a pjesma govori o mladoj osobi koja je nagovorena da slijepo ode u bitku. Ova pjesma podsjeća na stare faze Stratovariusa koje imaju malo veze s novim zvukom benda.

Jedina balada na albumu je “If The Story Is Over“, koja je jako emocionalna pjesma i završava sa zvukovima ženskog zbora. Posljednja, ujedno i naslovna pjesma “Nemesis” je, moglo bi se reći, tipična pjesma Stratovariusa, s prizvucima srednjovjekovnih melodija i moćnim duplim bas pedalama. Ona priča priču propovjednika koji osobama daje ono što zaslužuju, loše ili dobro.

Timo Kotipelto na novom albumu zvuči odlično kao i uvijek i njegov vokal nikad nije bio neugodno iznenađenje, a općeniti problem albuma ponešto je neuspješan miks klavijatura i gitara. Dok su klavijature u većini pjesama previše istaknute, gitare su previše bačene u drugi plan. Kad se tome dodaju još konstantni simfonički zvukovi, raznorazni efekti i napjevi, elementi koji podsjećaju na dance muziku, žestina i poanta originalnog power zvuka slabije dolazi do izražaja.

U konačnici je ovo samo lagano lošiji album od svojih prethodnika “Elysium” i “Polaris”, iako se na prvih nekoliko slušanja čini doista snažniji. Usprkos nedostacima, ovo je jako konzistentan album i mnogi bi ga fanovi lako mogli proglasiti jednim od boljih izdanja Stratovariusa.

Tekst: Ana Mihanović