E, da je ovaj album izdan pet godina ranije…

Istrijani ponovno imaju jedan vruć bend o kojem se podosta piše u posljednje vrijeme. Istina, Dogma nije nova, ali možemo ju tako svrstati, budući da ih na sceni nije bilo skoro deset godina u kojima su podosta osluškivali recentne zvukove, što su dobro znali prenijeti na svoj novi, treći nosač zvuka pod jednostavnim nazivom “3“.

Osnovani su u Puli još daleke 1995., a prve uspjehe su postigli s prvijencem “Dogma” na kojem se istakla pjesma “Ljubavna” koja je postala veliki hit i rado slušana pjesma u ondašnjim televizijskim glazbenim emisijama tipa Hit Depo. 2000., dvije godine nakon prvijenca, izdaju novi album “Makro” iz kojeg je ‘iskočila’ pjesma “Fragola”, a nakon tog albuma pojavljuju se tek povremeno, koncertno ili pokojim singlom, da bi sav njihov glazbeni opus kulminirao na ‘trojki’.

U početku je bend miješao sve i svašta, od punka i rocka do funka i blage elektronike, potom je počeo gurati funky groove sa sve više elektroničkih dodataka, da bi sada, krajem prve dekade novog stoljeća, iznijeli hrvatsku verziju dance punka kakvog u svijetu gaje bendovi LCD Soundsystem, The Rapture, Franz Ferdinand i slični.

Već pri spominjanju inozemnih utjecaja, jasno se može primijetiti da je Dogma mnogo naučila u svojem ‘smiraju’, uspjeli su mnogo bolje zaokružiti zvuk na jednom albumu što se za prva dva slučaja ne može reći, napravili su hitoidan singl kojeg su prihvatile radio postaje i sada se samo čeka ubiranje vrhnja od mukotrpnog rada.

Same po sebi dolaze usporedbe s The Chwegerom, budući da ta dva benda danas imaju mnogo toga zajedničkog. Za razliku od The Chwegera, Dogma je ipak manje sklona eksperimentiranju i više je podložna tipičnoj pop formi što uopće nije mana jer smo tako dobili jedan vrlo pitak moderan album spreman za žestok okršaj s narodnjacima i estradnjacima.

Već spomenuti hitoidni najavni singl ima ime “Parapapa” i gotovo sam siguran da ste ga već uočili na televiziji ili čuli putem radija dok se vozite prema ljetnoj utjesi zvanoj more. Pjesma je ispunila svrhu, postala je hit i time najbolje promovira sam album. Za nju mogu reći da je jedna od najslabijih pjesama s albuma zbog urnebesno glupog, ali i pamtljivog refrena (”parapapa, parapapa, parapapa…” i tako u nedogled), a podsjeća na radove Franz Ferdinanda i posljednjeg Mando Diao pa svakako ne čudi njen uspjeh.

Klavijaturski uvod pjesme “A1” podsjeća na Kaiser Chiefse, a potom se ritam seli k plesnim rock dionicama, “Nova moda” ima najviše utjecaja u LCD Soundsystemu i !!! uz ponovno malo bljeđi synth refren, “Zamisli…” je vrlo sanjiva, svojevrsni miks Pipsa i Engineersa, a potom slijedi funky disco stvar “Automatic Disco“.

“Electric People” je spoj Kraftwerkovske elektronike, psihodelije The Flaming Lipsa i bljesak gitara Kapranosove družine, s “Your Sun” ponovno kreću k psihodeličnijim vodama sličnim onima kakvima se bave The Aliens, “Discocountry” je electro mariachi brijačina s genijalnim bas dionicama zbog čega spada u sam vrh albuma. Do kraja se nalazi još nekoliko dobrih pjesama koje upotpunjuju “3” u jednu vrlo zavidnu cjelinu.

Dogma je u svom početku imala logičan slijed napredovanja, od žanrovske raštrkanosti na prvijencu, potom nešto određenijeg sljedbenika pa je prava šteta što smo trebali čekati dugih devet godina da isposluju novu dozu svojih ritmova, da vidimo u kojem su smjeru dalje krenuli.

Ovaj album kasni barem pet godina jer da je izdan netom nakon “Makroa”, danas bi zasigurno pričali s velikim respektom o Dogmi kao jednom od najboljih bendova u nas, a ovako im ponovno slijedi borba za (glazbeni) život s mlađim lavovima koji izviru sa svih strana.

U zaključku, ‘Trojka’ je vrlo moderan album koji prati svjetske trendove te se nadam da će njime bend vratiti staru slavu i krenuti u još žešći proboj k vrhu te da do novog izdanja neće opet proći previše godina.