Džepna Venera moćna i kao Afrodita

Afrodita je grčka božica ljubavi, ljepote, požude i seksualnosti, a kako mnogi Kylie smatraju upravo takvom, nije joj bilo teško pronaći naslov za novi, jedanaesti album u karijeri.

Teške godine u kojima je bila opako bolesna su iza nje, te je sada ponovno spremna harati svjetskim plesnim podijima i top-ljestvicama. To je djelomično uspjela i s prošlim ‘povratničkim’ albumom “X” koji je u cijelosti ipak bio slab, ali s najavnim singlom “All the Lovers” i cijelim albumom “Aphrodite” dokazuje da se još uvijek može nositi s mlađom gardom koja ju želi srušiti s trona, kao što se dala Madonna. Dok sumnjam da za Madonnu još ima nade nakon vrlo blijedog zadnjeg albuma, Kylie dokazuje da svojim vokalom plesne pop pjesme može izdignuti od običnog radiofoničnog šunda.

Na “Aphrodite” dominiraju tonovi kakvima nas Kylie šamara zadnjih desetak godina, od albuma “Light Years” naovamo. Sve pjesme su zapakirane u slatkasti zaljubljeni disco-pop u kojima su plesne dionice tako posložene da će se rado vrtjeti po ljetnim klubovima na plažama. Znači, ništa novo, već igra na sigurno s provjerenom formulom.

Kada si na vrhu, nije teško okupiti i odličnu ekipu koja će zajamčiti uspjeh. Trebalo bi mi nekoliko kartica da nabrojim sve koji su sudjelovali na albumu, pa ću zato izabrati one ključne, a to su prije svega neizostavni dance producent Stuart Price, kantautorica u usponu Nerina Pallot, Jake Shears (Scissor Sisters), Tim Rice-Oxley (Keane)… Svi su dali svoj dio u album, pa Kylie nije imala teški problem spojiti ih u svoj karakterističan zvuk.

“All the Lovers” je definitivno pjesma koja nosi cijelo izdanje i može se mjeriti s najvećim hitovima Kylie. Blago plesna podloga s koketnim vokalom uz jednostavan ljubavni tekst je uvijek formula koja osvaja top-ljestvice, pa čemu bježati od takvih formi.

Nakon toga slijede nešto prosječniji momenti s klasičnim bržim glazbenim temama kojih smo se naslušali zadnjih 30-ak godina, ali ponovno zapakiranih u novi celofan da bi produkt bio što uspješniji. To započinje s “Get Outta My Way” koja bi se odlično uklopila u ’90-e., a slijede je nešto mračnije pjesme (barem u uvodu) “Put Your Hands Up (If You Feel Love)” i “Closer” među kojima se tek u posljednjoj ubacuju neki novi elementi (bravo Stuart) poput zaraznih srednjovjekovnih synthova. Bilo kako bilo, koliko god ove pjesme zvučale slično, mora im se priznati da imaju hitoidan karakter koji može pokrenuti masu na plesnom podiju.

“Everything Is Beautiful” je laganija pjesma za koju smatram da bi uskoro mogla postati singl, u naslovnoj “Aphrodite” Kylie zvuči kao dance verzija Beyoncé, u “Illusion” je ‘posudila’ Daft Punkovsku podlogu, “Better than Today” zvuči kao neka pjesma Scissor Sisters (na njoj nije surađivao Shears), “Too Much” je nešto progresivnija, ali sa slabim refrenom, “Cupid Boy” je još jedna pjesma odlično pogođena za noćne klubove, dok završne “Looking for an Angel” i “Can’t Beat the Feeling” zvuče kao logičan zaključak svega što smo dotad čuli na albumu.

“Aphrodite” je jedan solidan komercijalan album koji će pjevačici dati novu priliku za veliku turneju i zaradu još nekoliko desetaka milijuna dolara jer na njemu se nalazi niz plesnih hitića koje će popušiti mnogi ovisnici o programu radio-postaja čiji urednici redovito puštaju ‘velika’ izdanja. Sve u svemu, to i nije loše, jer pjesme, iako su građene od tipičnih stereotipnih šablona, donose i veliku dozu zabave, posebno na plesnom podiju gdje se može razbacati uz taktove “Aphrodite”.

Na duže staze, mislim da će jedino ostati upamćena “All the Lovers”, dok ostalim pjesmama prognoziram ‘plesanje’ od jedne sezone. Zar nije tako u principu s većinom pop pjevača, pjevačica i hitova?