Dvojezična ploča za jedno stanje uma

Kandžija i Bvana odlučili su se na plemenit potez usred prepucavanja oko ploča na ćirilici u Vukovaru, gdje slova na tabli znače više političarima i ljudima koji još vode nikad završene bitke, nego stanovnicima toga grada koji uistinu tamo žive i pokušavaju spojiti kraj s krajem.

Oni ne dovode u pitanje je li pravo vrijeme za ćirilicu, nego kao pripadnici mlađe generacije, koja je isto tako osjetila sve zlo i besmislje rata, uz dozu humora, bez lažnog dodvoravanja i često patetičnog vapaja za prošlošću, u kakve nerijetko zalazi Balašević, rezimiraju situaciju. Ovdje nećete naići ni na naporna moraliziranja ili zazivanje na ‘bratstvo i jedinstvo’, koje je kako kaže Damir Avdić završilo na masovnim grobnicama. No, to je samo jedan mali dio priče, ona služi kao kratka ilustracija opće situacije s obje strane Dunava, koji i nije u suštini tako različit. Kako odgovoriti na apsurdno titlovanje srpskih filmova na hrvatskoj televiziji nego na isto takav način. U vrijeme opće recesije kada se kroz povijest narodi ponovno okreću nacionalizmu, kao da ništa nisu naučili iz ne tako davne prošlosti, projekt Bvandžija je jedan od rijetkih svijetlih točaka u pop kulturi. Ovaj EP koliko je plemenit, toliko je i zdravorazuman. Hip-hoperi, u ovom slučaju, izgleda bolje razumiju pravo stanje stvari, nego većina naroda.

To što je Bvana Srbin, a Kandžija Hrvat iz ratom poharane Slavonije ovdje je manje važno. “Dvojezična ploča” sastoji se od šest pjesama. Kada pričamo o glazbenoj strani priče snimili su sasvim solidan komad repa. Kandžija je jedan od najvještijih MC-a na ovim prostorima, a Bvana vrlo dobar predstavnik beogradskog repa. Produkcija Toze i mastering Kooladea priziva old school pristup igri.

Naslovna pjesma na indirektan način progovara o sumanutoj ideji o nepremostivim razlikama između hrvatskog i srpskog jezika. “Hipster sa sela” gdje gostuje stalni Kandžijin suradnik Toxara, i sa savršeno pogođenim refrenom guslara, nije samo a urnebesno duhovita, nego je i kirurški precizna. Nimalo zlonamjerna, a opet pljuska u lice urbanom stanovništvu.

“Ležeči poližimijajci” je rasturačina s prvacima beogradskog repa Mikrijem iz Prti bee geea i Furiom Đuntom.

“Dvojezična ploča” nije najbolje za što je Kandžija sposoban (za to treba pričekati live album s Golim Ženama), niti najbolje mjesto za upoznavanje s beogradskim hip-hopom. Ali je duhovit, mjestimično provokativan i zabavan baš poput onih karikatura na zadnjoj strani novina.